US WASH. POST 1. IX. RU SUMMIT EISENHOWER

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 1. IX. 1998. Summit za slušanje "Ironično je što iscrpljeni američki Predsjednik (kojega su oslabili oni koji ga posljednjih tjedana krive zbog neuspjeha da pokaže hrabrost i otvoreno prizna istinu o slučaju Lewinsky) Ruse poziva da pokažu više samopožrtvovnosti. 'Trebali bismo (Rusima) reći da ćemo biti uz njih, ako budu jaki i disciplinirani i ispune teške zadaće koje moraju obaviti da bi proveli reformu svoje zemlje i svoga gospodarstva'. Planira li predsjednik Clinton za vrijeme svog posjeta Ruse poučavati o disciplini i teškim odlukama, možete biti sigurni da neće imati uspjeha. Stanje u Rusiji mnogo je složenije od jednostavnog financijskog sloma. Srž političke borbe u Rusiji nije u tome koje se mjere trebaju poduzeti za stabiliziranje gospodarske situacije, već kakav će učinak one imati na potporu različitih dijelova Ruske federacije novim političkim odlukama Moskve. Bez takvog razmatranja, etničko i regionalno cijepanje moglo bi ugroziti održivost Ruske federacije. MMF-ova oštra monetarna politika koju je ruska vlada prihvatila djelovala je gotovo čudotvorno, smanjivši inflaciju s 2.500% 1992. na 11% ove godine. Ipak, bez kapitala za oživljavanje industrije, tvornice su bile besposlene. A vlada je, u želji da ispuni svoje ciljeve uravnoteženja proračuna, obustavila isplaćivanje plaća djelatnicima širom Rusije, stvarajući golem unutrašnji dug. Ljudi su bili prisiljeni koristiti se trampom, a taj mehanizam preživljavanja ne proizvodi oporezive prihode koji bi mogli ublažiti vladinu krizu gotovine. Zlokobni krug koji se otvorio odveo je milijune ljudi u siromaštvo te pomogao da sadašnja kriza započne. Iako su zapadni savjeti i pomoć smanjili inflaciju (što je od presudnog interesa za strane ulagače koji su, nažalost, rijetko financirali projekte izvan Moskve ili Sankt Peterburga), mnogi Rusi sad shvaćaju da su ti zajmovi i krediti vezali ruke Moskve u rješavanju jedinstvenih problema te zemlje. Jednostavno rečeno: MMF-ova 'spašavanja' bila su dovoljna da Rusiju obvežu na provedbu programa koji je smislio Zapad, ali nisu bila dovoljna da obave posao. Ukupna zapadna pomoć Rusiji bila je samo dio onog što je zapadna Njemačka potrošila u istočnoj od ujedinjenja. Ako se MMF-ov novac nekima činio nužnim pojasom spašavanja, cijena toga sad postaje očita. Neuspjeh da postigne uravnoteženu politiku između borbe protiv inflacije, socijalne zaštite i industrijskog oživljavanja, dovela je do ustavne krize 1993., a sljedećih nekoliko godina uslijedilo je uskrsavanje komunista u Dumi i sve veće otuđenje između Moskve i drugih dijelova zemlje. Oštra monetarna politika i dužnička kriza slomili su nadzor Moskve nad mnogim područjima, a tvornice i obrambena poduzeća u gradovima s jednim pogonom zatvarali su se, dok su ruski vojnici i drugi zaposlenici radili bez plaće. Rezultat je bio jačanje mjesnih vođa koji su preuzeli nadzor. Neki od njih ohrabrili su se da skuju politiku prilično različitu od moskovske. Danas su mnogi vojni garnizoni izvan Moskve odaniji područnim čelnicima koji ih hrane nego saveznoj vladi koja bi im trebala izdavati zapovijedi. Bilo je glasina (iz pouzdanih izvora) da je za vrijeme štrajka rudara početkom ove godine, Jeljcin pozvao vojsku da prekine građanske nemire, ali su vojnici odbili poslušnost. General Aleksander Lebed, guverner Krasnojarska u Sibiru, upozorio je da bi ta pukotina u saveznim odnosima s ruskim regijama i republikama mogla potaknuti vojsku na pobunu i nadahnuti regije na odcjepljenje od Moskve jer središnja vlada nije uspjela ispuniti svoje financijske obveze prema njima. (...) Vladin sve veći dug prema njezinim osiromašenim regijama učinio je neke od njih prijemčivim na vanjske utjecaje. Od katastrofalnog rata s Čečenijom, koji je završio 1996., većinom muslimanska područja sjevernog Kavkaza postaju sve nemirnija i nestabilnija, dok vahabiti, sljedbenici islamske sekte službeno prihvaćene u Saudijskoj Arabiji, prkose statusu quo. Ovog su se lipnja u Čečeniji borci koji podupiru čečenskog vođu Aslana Mashadova borili protiv tih paravojnih islamskih postrojba. A predsjednik Mahadov kasnije je za dlaku izbjegao smrt kad je eksplodirala auto- bomba. To je stavilo u pitanje ulogu radikalno-konzervativnih islamskih snaga u incidentu. U prošla dva tjedna, dok su se Jeljcin i njegova momčad bavili financijskom krizom, tri sela u ruskom Dagestanu najavila su svoju namjeru da se odcijepe od Rusije u 'odvojen islamski teritorij'. Taj potez 'ekstremističkih snaga', izjavila je vlada Dagestana, predstavlja 'prijetnju sigurnosti Dagestana, njegovu jedinstvu i integritetu, što bi moglo imati tragične posljedice'. Radikalno odcjepljenje navodno je rezultat snažnog pritiska snaga u susjednoj Čečeniji. Tek nekoliko dana kasnije, 24. kolovoza, Jeljcin je pozvao na mir u Dagestanu nakon što je njihov duhovni vođa ubijen, zajedno sa svojim bratom i vozačem. (...) U Rusiji se događaju složene i međusobno povezane stvari. Važno je da Bill Clinton svoj posjet Moskvi ne iskoristi za održavanje lekcija, već za aktivno slušanje. Naša sposobnost da pomognemo u oblikovanju rješenja u budućnosti možda ovisi o tomu", piše Susan Eisenhower, predsjednica Centra za političke i strateške studije u Washingtonu. 020029 MET sep 98