SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON POST
1. IX. 1998.
Jedno pitanje koje Rusija ne može zanemariti: Kosovo
"Za svog posjeta Moskvi, predsjednik Clinton treba uključiti
ruskog predsjednika Borisa Jeljcina u jedan neuobičajen pokušaj,
bez obzira na to koliko su njih dvojica zaokupljeni drugim domaćim i
inozemnim brigama. Radi se o pokušaju da se NATO-u pomogne u
zaustavljanju rata na Kosovu. To je ironično, s obzirom na rusko
protivljenje proširenju NATO-a u srednju Europu. No Jeljcin bi time
osigurao Rusiji legitimnost jedne europske sile, važne za
sigurnosnu budućnost kontinenta, za razliku od izolirane zemlje
koja je zaglibila u prošlosti", piše Robert E. Hunter.
"Za rata u Bosni 1993. - 1995., NATO je bio gotovo uništen zbog svoje
nesposobnosti da djeluje. Savez je bio prisiljen upotrijebiti
vojnu silu protiv bosanskih Srba, omogućujući postizanje
Daytonskog sporazuma, nakon masovnog pokolja u Srebrenici i
savezničke spoznaje da će njezina budućnost u stabilizaciji
srednje Europe propasti ako ništa ne poduzme. Danas se na Kosovu
savez suočava sa sličnim moralnim i političkim izazovom, no ne
poduzimlje ništa dok srpske snage krše ljudska prava i oduzimaju
živote ljudima koji su 'drukčiji'.
Sad kad je NATO opet postao presudni čimbenik europske sigurnosti,
nije vjerojatno da će ga uništiti događaji na Kosovu. No ne bude li
reagirao dok beogradski Srbi nastave ubijati Albance s Kosova,
propast će veliko obećanje o NATO-u kao mirotvorcu za XXI.
stoljeće.
U Bosni su Europljani odbacivali zahtjeve Washingtona za vojnom
akcijom, tvrdeći da Sjedinjene Države nemaju pripadnike u
UNPROFOR-u, dok se devet europskih zemalja izlaže opasnosti od
srpske osvete napadne li NATO iz zraka. Ta razlika na Kosovu ne
postoji. Saveznička vojna akcija bila bi jednako rizična za
Europljane, kao i za Amerikance, no taj je rizik malen, ako
saveznice na Kosovo ne pošalju pješaštvo te se ograniče na uporabu
zračnih snaga.
Pa ipak, saveznice su suzdržane. Neke se nadaju da će Milošević ovaj
put biti razuman, iako se pokazalo da on razumije samo vojnu silu.
Drugi se boje da će OVK, kojega superiorne srpske snage sad
desetkuju, stvoriti neovisno Kosovo te zatim rascijepiti Crnu Goru
i Makedoniju u korist Velike Albanije. Oni moguće sutrašnje
probleme pretpostavljaju tragičnoj stvarnosti današnjice te su
spremni zažmiriti, obavi li Milošević svoj posao brzo i uz
minimalne civilne žrtve.
Saveznice također uviđaju praktična ograničenja. Vojne vlasti
NATO-a tvrde da srpski zračni sustav obrane širom Jugoslavije mora
biti uništen, prije nego što njihovi piloti preuzmu rizik napada.
Ta mjera opreza razumljiva je, s obzirom da nijedna saveznička
zemlja, uključujući i Sjedinjene Države, ne smatra Kosovo
vrijednim da se tamo gube životi. No na Kosovu je također moguće
uporabiti američke krstareće rakete, kao što je to učinjeno u Bosni
1995. te nedavno u Afganistanu i Sudanu. To je veoma djelotvoran
način da se privuče Miloševićeva pozornost.
Većina saveznica zahtijeva da bilo kakva uporaba sile na Kosovu
bude službeno odobrena od strane UN-ova Vijeća sigurnosti. To znači
da NATO ne može poduzeti nikakvu vojnu akciju kojoj se Rusija
protivi, a Moskva je istaknula da će staviti veto na takve
prijedloge. To ne samo da bi porazilo NATO na Kosovu i pokazalo da su
savezničke prijetnje blef, već bi također bacilo dugu i zlokobnu
sjenu na buduće mirovne ambicije saveza.
NATO stoga ima dvije mogućnosti. Jedna je da se europske saveznice
slože s američkim shvaćanjem da je ono što Srbi rade na Kosovu
kršenje UN-ove povelje i Helsinške odluke (koje je Jugoslavija
potpisnica) kako bi opravdali slanje jasnog vojnog signala u
Beograd.
Druga i komplementarna mogućnost jest uvući Rusije dublje u
kosovsku diplomaciju, zahtijevajući žurno prestanak srpskih
napada i ubrzan početak ozbiljnih pokušaja da se za Kosovo
isposluje istinska autonomija, dok još postoje neki izgledi da bi
ju većina kosovskih Albanaca prihvatila. No europske saveznice
moraju biti spremne reći Moskvi da će NATO, ne iskoristi li ona svoj
nesumnjiv utjecaj u Beogradu, Miloševiću poslati vlastitu vojnu
poruku. (...)
To je velika pogodba koju predsjednik Clinton mora Jeljcinu ovaj
tjedan predložiti, jasno i izravno, oslanjajući se i na NATO da će
obaviti svoj dio posla", završava Robert E. Hunter, Clintonov
veleposlanik pri NATO-u od 1993. do 1998.
020028 MET sep 98
Uhićen muškarac koji je pokušao automobilom ući u rusku ambasadu u Stockholmu
Selak Raspudić (NZ): Načinom traženja ministra obezvređuju se stručnost i znanje
IRB primljen u vodeću međunarodnu organizaciju istraživačkih instituta savez EU-LIFE
SP, rukomet: Sigurdsson umjesto Mandića na popis stavio Klaricu
Sastanak Scholza i Frederiksen nakon Trumpovih upozorenja o Grenlandu
Bačić: Kalmeta kao ministar inzistirao na zakonitosti rada
ZSE: Crobexi blago oslabili drugi dan zaredom, promet smanjen
Balotelli ne može pronaći zajednički jezik s Vieirom i napušta Genou
Tanjug: Srbijanski premijer Vučević podnijet će ostavku
Borba protiv nepoštenih trgovačkih praksi na listi prioriteta hrvatske poljoprivrede