US IHT 31. VIII. UVODNIK, RU KRIZA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 31. VIII. 1998. Nazadak u Rusiji? "Nakon sedam godina započinjanja reformi i odustajanja od njih, čini se da Rusija napušta put reforma. Predsjednik Jeljcin otpustio je zagovornike slobodnog tržišta koje je prije pet mjeseci imenovao, zamijenivši premijera orijentiranog na reforme aparatčikom Viktorom Černomirdinom. (...) G. Černomirdin uz potporu komunista i oligarha pokušava sastaviti novu vladu. To su dvije različite skupine, ali zajednička im je nesklonost istinski slobodnim tržištima, vladavini zakona i snagama otvorene konkurencije. Oni su skloniji onom što je u Rusiji postalo poznato kao 'južnoamerički kapitalizam' (uvreda za Južnu Ameriku) pod čim podrazumijevaju sustav u kojem se poslovni ljudi ne razlikuju od birokrata, vladaju unutrašnji dogovori i korupcija, a strana se ulaganja obeshrabruju. Oni također dijele i zahtjev da država počne tiskati rublje, i to brzo - kako bi oligarhi spasili svoje propadajuće banke, a komunisti crvene direktore koji su opljačkali sovjetska poduzeća, a sad žele biti ponovno spašeni. Rezultat gospodarske politike utemeljene na njihovim zajedničkim željama bio bi povratak hiperinflacije i osiromašenje većine Rusa. Taj veoma tužan ishod bi, naravno, u prvi plan stavio dva pitanja. Prvo je: što je krenulo krivo? Neki bi rekli da je Zapad dao premalo pomoći i prekasno; drugi bi rekli da je Zapad dao previše. Čut ćete da je Zapad Rusiji nametnuo shemu reforma koja nije bila prikladna za tu državu. Naše je stajalište da recept nije bio toliko pogrješan, koliko je pogrješna bila nedosljednost s kojom se primjenjivao. Za to su krivi mnogi: g. Jeljcin zbog svoje hirovitosti i rata protiv Čečenije; reformisti zbog svoje arogancije i vlastitih sitnih, ali razdirućih činova korupcije; oligarhi, zbog toga što su vlastitu dobrobit izjednačili s državnom; oporba, jer je više zainteresirana za bogaćenje i izazivanje nevolja nego za potlačene koje bi trebala zastupati. No također je pošteno reći da su tereti ruske povijesti bili teži od grješaka pojedinačnih čimbenika. Države poput Poljske, Estonije i Republike Češke uspjele su (ujedinjene u svojoj viziji demokratske, europske budućnosti) slijediti recept za reformu. Za njih je demokracija bila izvor snage u najtežim trenucima prijelaza iz komunizma na slobodno tržište. Mnogo nesigurnijoj i podijeljenijoj Rusiji demokracija je donijela nestabilnost kao i zakonitost. Drugo pitanje, napusti li g. Černomirdin reforme, bilo bi: što sad? Na kraju svega, vjerojatno je da će se Rusija vratiti putu reforma, jer nema 'trećeg rješenja' za prosperitet. No nepredvidljivo je hoće li trebati tjedni, mjeseci ili godine da se o tom pitanju postigne konsenzus. A ne mogu se predvidjeti ni opasnosti, kako za demokraciju, tako i za narodno jedinstvo, s kojima će se Rusija suočiti na tom putu. Outsideri moraju Rusiji zapljeskati jer je u ovoj krizi ostala unutar svog ustavnog okvira te moraju poštivati odluke demokratskog sustava Rusije. No neće biti ni obveze ni razloga da se politici koja ne može uspjeti pruža daljnja financijska potpora. Ruska kriza znači da će summit Jeljcin-Clinton, dogovoren za utorak, pripadati novom razdoblju. U sovjetskim su se danima sastanci vrtjeli oko velikih pitanja nuklearnog rata i mira. Od tad se američke i ruske vođe, hineći jednakost, zapravo sastaju kao dobročinitelj i molitelj. Sad predsjednik Clinton putuje u Moskvu s ničim opipljivijim od riječi savjeta i ohrabrenja. Koliko će te riječi biti važne ili prihvaćene, otvoreno je pitanje dok Rusija zacrtava svoj novi put", zaključuje uvodničar lista. 010109 MET sep 98