LA REPUBBLICA 31. VIII.- KREDIBILITET AMERIČKOG I RUSKOG PREDSJEDNIKA

ITALIJA LA REPUBBLICA 31. VIII. 1998. Skup na vrhu prepolovljenih čelnika "Kada bi Nikita Hruščov bio još živ, kada bi čovjek koji je obećao da će 'pokopati kapitalizam' još bio s nama, na njegovu bi se licu lukavog seljaka sigurno ukazao ironični osmijeh: socijalistički SSSR nije nikada uspio nanijeti toliko štete zapadnjačkim lisnicama koliko u jednom tjednu, a prijeti da to učini i sljedećih mjeseci, pseudokapitalistička Rusija. Očito je da američki predsjednik Clinton, sretan što se na nekoliko dana može oteti iz zagrljaja Monicinna duha kako bi se zagrlio s Jeljcinovim duhom, u ovim trenucima leti prema Moskvi kako bi obuzdao utjecaje ruskog stečaja na burze i banke Europe, Amerike, i bolesne Azije. Američki Predsjednik nema baš mnogo za ponijeti i nema ništa o čemu bi se pregovaralo s ljušturom ruskog Predsjednika koji je izgubio ugled. Ima svoju riječ koja bi možda u prošlosti i bila dovoljna. No što danas vrijedi Clintonova riječ? Koliko vrijedi Jeljcinova riječ? Možemo li još vjerovati riječima predsjednika koji su već nekoliko puta lagali?(...) Sada, kada očajnički želimo vjerovati riječima tih dvaju predsjednika, kao što smo vjerovali onim drugim vođama kada su nam iz Moskve obećali mir i razoružavanje blokova, uviđamo da je njihova kotacija na burzi vjerodostojnosti pala. Propast rublje i Kirijenkove reformističke vlade pokazalo je da Jeljcin više na nadzire Rusiju i da njegove riječi više nemaju težine. Starrova istraga je pokazala da je Clinton u stanju bezočno lagati. A u teškim vremenima osobna vjerodostojnost obuhvaća i političku vjerodostojnost.(...) Čak ne treba ni govoriti o pravom 'skupu na vrhu' između Clintona i Jeljcina, već naprosto o 'susretu', jer, uz sve poštovanje spram 10.000 nuklearnih bojevih glava raspoređenih po ruskom teritoriju i po već beskorisnim atomskim podmornicama koje sa svojim strašnim teretom hrđaju po vojnim bazama, razlika između SAD-a i Rusije je pregolema da bi se to moglo prodati pod razgovor među srodnima ili jednakima.(...) Ako to i jest skup na vrhu, to je skup duhova, na kojemu su izočni važniji od nazočnih. Gdje, nad onima koji su tu, dominiraju stvari i ljudi koji nedostaju. U Moskvi bi se trebali susresti tužitelj Starr, koji nadzire Clintonovu sudbinu, s bankarom Berezovskym, redateljem pada rublje i, dakle, Černomirdinova povratka na vlast. Trebali bi biti generali Crvene armije u raspadu i talibani koji iz Afganistana opsjedaju azijski trbuh Rusije. Nad svime time Jeljcin i Clinton nemaju nikakvu moć, nemaju novih zamisli, nemaju svježeg novca da ga bace u lonac. Nemaju ni konkretnih nacrta koje bi ponudili svijetu, a to, namjerno američko skrivanje prekidano povremenim mirovnim potezima i ružnim izljevima snage, pravi je povijesni 'škandal' Clinotonova predsjednikovanja. Amerikanci će se praviti da prihvaćaju nove odnose snaga u Moskvi i da vjeruju u obećanja kako 'nema povratka natrag', ne radi toga što u to vjeruju, već stoga što nemaju izbora. Dolazeći tu već su dali svoj pristanak Černomirdinovu povratku i vladi bankara. Jeljcin će se ponuditi kao stara etiketa drugog vina kako bi monetarni fond, odnosno Washington, uplatio 4 milijarde dolara obećanih za rujan, a koji su zasad zaleđeni. Onda će se zajednički izjasniti kako su zadovoljni, optimisti i mirni, pa će bez daha gledati u burze, u nas, da bi vidjeli jesmo li ih shvatili ozbiljno. Vjerujemo li još uvijek u 'predsjedničku riječ'", piše Vittorio Zucconi. 010107 MET sep 98