LA STAMPA 31. VIII.- AMERIČKO MIJEŠANJE U RUSIJI

ITALIJA LA STAMPA 31. VIII. 1998. Koliko američkih pogrešaka u Rusiji! "'Tko je izgubio Rusiju?'. Bill Clinton danas putuje na moskovski sastanak koji ne može imati neodređenije i nesigurnije okvire.(...) Clinton, prema riječima svojih suradnika, ide u Moskvu ponajprije kako bi izrazio potporu Sjedinjenih Država u trenutku velikih teškoća. Sa sobom ne nosi prijedloge ili obećanja pomoći, nema niti jednog 'čarobnog štapića'. U odsutnosti konkretne politike, državna uprava mora se braniti od poplave kritika. Henry Kissinger, bivši državni tajnik, kiselo primjećuje da je još i bolje što državna uprava nema nikakvih prijedloga. 'Vrijeme je da se prestane s uobičajenim lekcijama Rusima o gospodarskim reformama. Američki se pristup treba promijeniti. Treba pustiti da se pojave ruska rješenja umjesto da se ostavlja dojam kako Sjedinjene Države žele nametnuti svoja. Prijedlozi koji se gledaju kao nametnuti samo idu u korist nacionalistima.' Najčešće optužba spram državne uprave upravo je ta da se od početka nastojalo napraviti 'američku' Rusiju. Stephen Cohen s newyorškog sveučilišta, jedan od najvećih stručnjaka za rusku povijest, kaže: 'Vidjeli smo križarski rat za pretvaranje Rusije u novo izdanje američkog demokratskog kapitalizma. No 'McDonaldizacija' Rusije, da iskoristim izraz pjesnika Jevgenija Evtušenka, nije uspjela. Američka ideologija sukobila se s ruskom stvarnošću'. Tijekom proteklih godina nazočnost američkih stručnjaka u Moskvi bila je toliko znatna da je izgledalo kako je upravljanje ruskim gospodarstvom prešlo u ruke Sjedinjenih Država. Taj dojam, sada govore mnogi kritičari državne uprave, na kraju je razdražio ruski nacionalizam i potaknuo novi antiamerikanizam.(...) Razni stručnjaci sada kritiziraju Clintona radi toga što je dao preveliku važnost svom osobnom prijateljstvu s ruskim čelnikom. Brent Scowcroft, savjetnik za nacionalnu sigurnost bivšeg predsjednika Busha, kaže:'Jeljcin prolazi kroz razdoblja pravoga i stvarnog ludila. Ne znam koliko su česta i duga ta razdoblja. Nije jasno niti to koliko je Jeljcin u nadzoru Jeljcina'. Početkom pedestih godina američka elita se mučila pitanjem 'Tko je izgubio Kinu?'. Gotovo pola stoljeća kasnije isto pitanje, ovoga puta primijenjeno na Rusiju, širi se prijestolnicom. Mnogi, uključujući i predsjednikove savjetnike, ustrajavaju na tome da se radi o preuranjenim brbljarijama koje pothranjuju stari umirovljeni statisti i ishlapljeli profesori. 'Tko je kazao da je Rusija izgubljena?', pitaju. No slabost predsjednika Clintona u ovome trenutku primorava Bijelu kuću na igru u obrani", piše Andrea di Robilant. 010105 MET sep 98