25. VIII. LIBERATION O JELJCINU I RUSIJI

FRANCUSKA LIBERATION 25. VIII. 1998. Svatko za sebe "Je li to stvarno početak kraja za Borisa Jeljcina? Kako izgleda, jest. Sve navodi na taj zaključak. Oparen i ismijan zbog epizode s Kirijenkom, ruski je Predsjednik sada prisiljen na ispriku i mora opet dati kormilo u ruke Viktoru Černomirdinu, 'pravom poštenjaku, časnom i odgovornom', kojega je otjerao prije pet mjeseci, a mora mu omogućiti i da radi odriješenih ruku te spasi što se još spasiti može kako bi, uz njegov blagoslov, pobijedio na predsjedničkim izborima 2000. godine. Na papiru, taj je scenarij savršen. No, njegova bi provedba mogla biti obilježena i nekim naglim preokretima. Ponajprije zbog samog autora tog scenarija, danas primirenog, ali poznatog po svojoj nepredvidljivosti, neodgovornosti i neutaživoj žeđi za vlašću. Teško ga možemo zamisliti, uz sve njegove ovlasti, kako nježno vlada, kako se kloni klanova i dvorskih spletki koje toliko voli te mirno promatra svoj politički pogreb. Osobito ako uzmemo u obzir činjenicu da si je tijekom najnovijih ustavnih reformi prisvojio značajne ovlasti. S druge strane, ništa ne jamči da će Černomirdin biti na visini zadatka koji mu je dodijeljen - biti spasitelj Rusije. Pet godina koje je već proveo na čelu vlade toj mogućnosti ne govore u prilog. On je čovjek koji poduzima polu-korake, čovjek od opreza i lobbyja, a njegovo taktičko čekanje u velikoj je mjeri odgovorno (u svakome slučaju, mnogo više od neiskustva Sergeja Kirijenka) za sadašnje katastrofalno stanje. Kao i većina ruskih političara, izgleda da ga više privlači praksa 'svatko za sebe' nego donošenje pravog plana koji bi Rusiji donio državnu upravu dostojnu toga imena, kojim bi se razjasnili računi, a da to ne navede na bijeg strane ulagače i ne pokrene rast inflacije, koji bi stao na kraj svakojakim protuzakonitim povlasticama, obnovio industrijsku proizvodnju kako treba i napokon započeo obnovu seoske sredine čiji život u potpunosti nadzire država", piše Jacques Amalric. 260047 MET aug 98