US - IHT, 24. VIII. JESMO LI I MI TERORISTI?

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 24. VIII. 1998. Zemlje koje pružaju utočište teroristima svojom voljom su suučesnici "Malom broju Amerikanaca bilo bi neprihvatljivo načelo da Sjedinjene Države imaju pravo vojno kazniti svaku vladu koje koristi oružanu silu protiv ove zemlje ili njenih građana u inozemstvu. Niti jedna nacija koja ima snage to i učiniti ne bi se drugačije ponijela. No imaju li Sjedinjene Države pravo bombardirati mjesta u zemljama koje same nisu u otvorenom ratu s Amerikancima, nego su domaćini američkim neprijateljima? Da li je dopustivo napasti domaćina zajedno s gostom? To je pitanje koje se postavlja uslijed napada projektilima, provedenog u četvrtak, na mjesta za koje se sumnja da su teroristički centar za obuku i tvornicu u Sudanu povezanu s teroristima koja je prema izvještajima proizvodila važne komponente za proizvodnju kemijskog oružja. Predsjednik Bill Clinton je objavio da su napadi imali za namjeru onemogućiti daljnje terorističke napade i da se osveti za postavljanje bombi 7. kolovoza u američkim veleposlanstvima u Keniji i Tanzaniji, u kojima je ubijeno 12 Amerikanaca i više od 250 Afrikanaca. Oba cilja, objašnjeno je, korištena su za operacije pod nadzorom Osama bin Ladena, izgnanog saudijskog milijunaša, koji financira veliku mrežu posvećenu 'svetom ratu' i protiv interesa SAD-a i protiv građana SAD-a. G. bin Laden i drugi teroristi poput njega nemaju nikakvog kajanja glede ubijanja civila, američkih ili drugih, pri ostvarivanju svojih ciljeva. No tvrdnja da se ni Sjedinjene Države ne bi trebale pridržavati takvih načela je zabrinjavajuća. Ne bismo li trebali poštovati više standarde zakona, ili morala, od terorista? Ne potkopavamo li vlastite vrijednosti kažnjavajući promatrače zajedno sa zločincima? U nastojanju da se riješi pitanje kršitelja zakona postoji opasnost da se mogu povrijediti i nevini civili. Iz tog je razloga posebice važno praviti razliku između slučajeva kada teroristi djeluju bez znanja, ili čak i protiv želja, vlade, i onih slučajeva kada teroristi dobivaju odobrenje, pomoć i potporu vlade. Postoji razlika između državnog terorizma i terorizma skupina. Skupine terorista djeluju i unutar Sjedinjenih Država, iako, očito, bez vladinog odobrenja. No postoje države koje ga, iako same ne provode terorizam, toleriraju, pa čak i nude sklonište onima koji ga provode. Kao što se i pojedinac koji je pružio utočište kriminalcu izlaže opasnosti od strane onih koji nastoje uhititi tog kriminalca, tako čini i država koja svojevoljno pruža utočište teroristima. Afganistan i Sudan su takve države. Njihove vlade vođene su namjerom islamskih fundamentalista da istjeraju američku moć i utjecaj u muslimanskom svijetu. Oni ne mogu ponuditi svoje gostoprimstvo i sredstva onima koji su u ratu sa Sjedinjenim Državama i potom tvrditi da su samo nevini promatrači kada se Amerikanci pokušaju zaštiti od onih koji su im objavili rat. Većina vlada ne podržava teroriste jer ovi potkopavaju njihov autoritet i njihov monopol na vlast. No neke vlade te skupine smatraju korisnima u postizanju svojih ciljeva, a da pri tom izbjegavaju odgovornost za terorističke akcije. Vlada SAD-a ne može dopustiti zemljama koje pružaju gostoprimstvo teroristima da budu imune na posljedice njihovih djela. Sjedinjenim Državama je krajnje teško, možda i nemoguće, kazniti te teroriste. Vlasti u Kabulu i Khartoumu ih, međutim, mogu sasvim lako pronaći. S dovoljnim poticajem, bilo mrkvom bilo batinom, njih se može uvjeriti da povuku svoju potporu i da prisile te strane teroriste da napuste njihov teritorij. Terorističke skupine veličine one bin Ladenove ne mogu djelovati bez suradnje svojih dobrohotnih domaćina. Ne kaže se da mi, zapravo, trebamo objaviti rat vladama kao što su one Afganistanu i Sudanu, iako se prema njima mora jasno odnositi kao prema neprijateljskima. No cijenu njihove naklonosti i potpore možemo učiniti vrlo visokom. G. bin Laden i njegovi sljedbenici žele kazniti Sjedinjene Države jer one kao najsnažnija država svijeta promiču vrijednosti i podržavaju vlade koje oni mrze. Oni koriste terorizam jer je to najjače oružje koje imaju. Nemilosrdni su u izboru meta, i u svojoj spremnosti da žrtvuju civile ispunjavajući svoje ciljeve. Vlade koje im daju utočište i štite ih, kao one u Afganistanu i Sudanu, nisu samo domaćini već i dragovoljni suučesnici. Oni ne mogu tvrditi da su nevini za djela koja su pomogli ostvariti. Da li oni smatraju neprihvatljivim naše bombardiranje njihovih gostiju ubojica? Onda neka protjeraju g. bin Ladena i njegove sljedbenike.", piše Ronald Steel. 250023 MET aug 98