NJEM 22. VIII. SZ: JE LI SOROS SRUŠIO RUSIJU

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 22. VIII. 1998. Gonitelji i progonjeni "Majstor je ponovno uspio: svi vjeruju u njegovu svemoć. Prošlog četvrtka George Soros zatražio je u pismu britanskom listu 'Financial Times' devalvaciju rublje; već ovog ponedjeljka taj je zahtjev ispunjen. Ruska vlada morala je odustati od svojih očajničkih pokušaja obrane nerealnog tečaja vlastite valute. U pokušaju jačanja rublje moskovskoj središnoj banci nije koristila ni primjena pomoć Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u visini 4,8 milijardi dolara. Takvi događaji neprekidno obnavljaju mit o Sorosu: u službi dobiti, veliki ulagač igra se s vladama, središnjim bakama i čitavim nacionalnim gospodarstvima mačke i miša. On je 'pljačkaš i bandit, koji u roku od dva tjedna uništava plodove 30 do 40 godina rada', ljutio se, primjerice, prošle godine malezijski premijer Mahathir bin Mohamad kada je valuta njegove zemlje ringgit morala pokleknuti pred napadom financijskih tržišta. No, koliko je Soros uistinu jak? 67-godišnji Mađar, koji danas stanuje na 7. aveniji na Manhattanu, pokreće milijarde posredstvom takozvanih hedge-fondova (osiguravajući fondovi - op. prev). Ti se fondovi razlikuju od normalnih ulagačkih fondova time što zarađuju novac visoko spekulativnim instrumentima - primjerice, bianco- prodajom vrijednosnih papira ili valuta. MMF je prošle godine širom svijeta prebrojio ukupno 1115 takvih fondova, uključujući 262 fonda koji se pak isključivo bave ulaganjem u druge fondove. Adrese fondova često su Karipski otoci gdje novčani poslovi uopće nisu ili gotovo i nisu regulirani. Primjerice, Sorosev fond 'Quantum' ima sjedište na Curacaou. Prvobitno su osiguravajući fondovi izmišljeni već krajem četrdesetih godina radi ograničavanja rizika ulaganja novca (to hedge - ograditi živicom) ali su već dugo u prvom planu visoki renditi. U svojim poslovima Soros ne koristi samo svoje fondove već i zvuk svog imena. Mit o Sorosu utemeljio je 1992. g. pobjedom nad Bank of England. Tada je uložio osam milijardi dolara u okladu da će Velika Britanija istupiti iz Europskog monetarnog sustava. Dobio je okladu i zaradio milijardu dolara. Tko se na taj način pred čitavim svijetom pokaže majstorom za spekulacije, često više i ne mora stavljati svoj novac na kocku da bi pokrenuo tržišta; dovoljno je da drugi očekuju da on to možda učini. Soros je u Rusiju uložio nekoliko milijardi dolara ali nije jasno je li spekulirao s devalvacijom rublje. Teoretski gledano, mogao je kod ruskih banaka posuditi rublje i potom im ih vratiti po nižim tečajevima nakon devalvacje. Soros, doduše, niječe da je na taj način spekulirao protiv rublje ali novac koji ulagači uplaćuju fondu 'Quantum' porastao je za vijrme krize rublje s 10,12 na više od 13 posto. Prošlog tjedna Soros je u osnovi samo dao sasvim razborit prijedlog, upozorivši da je na pomolu 'taljenje jezgre' ruskih financijskih tržišta te da MMF samo dodatno pogoršava stvari. Stoga bi rublja po njegovim riječima trebala biti devalvirana za 15 do 25 posto i potom čvrsto vezana uz dolar ili europske valute. Tu bi zadaću trebao obaviti monetarni odbor (currency board), ustvrdio je Soros. Problem je samo u tome što čak i Sorosevo raspravljanje o razboritim stvarima pojačava nervozu na tržištima. George Soros je izvor spekulacija čak i kada tek priča. MMF je pod dojmom azijske krize zatražio izradu studije kako bi utvrdio jesu li osiguravajući fondovi u međuvremenu postali tako moćni da ometaju normalno funkcioniranje tržišta. Istraživači pod vodstvom uglednog ekonomista Barryja Eichengreena (sa sveučilišta Berkley) otklonili su slična upozorenja: osiguravajući fondovi obrću, doduše, ogromne svote novca ali su sitne ribe u usporedbi s ostalim institucionalnim ulagačima, glasilo je njihovo mišljenje. Osim toga, oni su u najmanju ruku podjednako često progonjeni kao i goniči. Primjerice, u lipnju 1997. g. Soros je uspješno spekulirao protiv tajlandskog bahta ali je pogrešno procijenio daljnji tijek rkize te je u listopadu navodno u roku od tjedan dana izgubio dvije milijarde dolara. Osiguravajući fondovi nisu 'na kraju bili na čelu hajke', istaknuto je u spomenutoj studiji. Stoga se istraživači nisu ni založili za oštriju regulaciju fondova. Doduše, poboljšanje obveze fonda o dostavi informacija i ograničavanje prava inozemnih ulagača na posudbu novca može biti svrsishodno ali presudno je da političari ne omoguće međunarodnim spekulantima 'sigurne oklade' nedosljednom politikom i netočnim tečajevima. Dakle, osnovu problema ne čini toliko Soros ni osiguravajući fondovi koliko daleko načelnije pitanje nije li možda brzo otvaranje financijskih tržišta u mladim tržišnim privredama u Aziji i Rusiji bilo kapitalna greška? Ekonomist Paul Krugman s Massachusetts Institute of Technology (MIT) pozitivno odgovara na to pitanje, zalažući se u časopisu 'Fortune' prvi puta eksplicitno za uvođenje kontrole prometa kapitala u jugoistočnoj Aziji - i time grubo kršeći pravila politički korektnog razmišljanja u svom cehu. Krugman priznaje da takve kontrole loše funkcioniraju ali smatra da u kontekstu katastrofe u Aziji treba postaviti sljedeće pitanje: 'Loše - u usporedbi s čime?' Soros i njegove kolege iz ostalih osiguravajućih fondova više su simptomi nego uzroci problema. Globaliziranim financijskim tržištima i njihovim mogućnostima političari i financijski stručnjaci stvorili su instrumente čijim rizicima ni izdaleka ne vladaju", smatra Nikolaus Piper. 240115 MET aug 98