EUROPEAN, 19. VIII. ZAŠTO RUSI PODRŽAVAJU SRBE

VELIKA BRITANIJA THE EUROPEAN 19. VIII. 1998. Zašto Rusija mora podržavati Srbe Sada kada je kosovska kriza dosegla vrhunac, ruski političari i javnost suočeni su s krajnje gorućim pitanjem: treba li ili ne Rusija Srbima ponuditi zaštitu? Slijedeći razmišljanje zastupnika u Dumi, donjeg doma skupštine, koji su gotovo jednoglasno odobrili rezoluciju koja traži bezuvjetnu podršku našoj 'pravoslavnoj braći', odgovor je očit: Rusija treba, pa čak i mora, zaštiti interese Srba. To isto odlučno mišljenje prožima većinu komentara koji su glede tog pitanja objavljeni u jugoslavenskom tisku. Za srpske novinare i analitičare neupitno je da Rusija treba pomoći njihovoj zemlji. Zato ozlojeđeno pitaju zašto se čini da se Moskvi ne žuri to učiniti i zašto ne objavi svoju spremnost da uzme oružje i zauzme stranu svojih saveznika kao odgovor na prijetnje sa Zapada. Komentator u jugoslavenskom tjedniku predbacujući podsjeća 'ruske prijatelje' da su to njihovi preci svojevremeno učinili ušavši u Prvi svjetski rat na strani Srba. Pa što se onda dogodilo? Da li su se Rusi stvarno toliko promijenili da su, za razliku od svojih predaka, zaboravili na svoju svetu dužnost kao saveznika? No nemojmo žuriti sami sebe mučiti. Ako srpski novinari vole povijesne analogije, mi ih sasvim dobro možemo prisjetiti na mnoštvo stvari koje su se dogodile u prošlosti. Ponašanje Srbije spram Rusije nije uvijek bilo obilježeno razinom nesebične odanosti koja se očito danas očekuje od nas. 1878. godine Rusija je za Srbe postigle nezavisnost, no nakon toga balkanska država nije dugo ostala u petrogradskoj sferi utjecaja. Članovi dinastije Obrenovića, koja je u Srbiji vladala gotovo četvrtinu stoljeća, okrenuli su se prema Austro-Ugarskom carstvu, jednom od glavnih protivnika ruskog carstva. Promjena prioriteta dogodila se kratko vrijeme prije Prvog svjetskog rata u koji je, što je činjenica, Rusija ušla, ali ne samo da bi branila Srbe već i iz mnogo drugih razloga koji nisu ništa manje važni. Kada neki ljudi pričaju o 'tradicionalnom prijateljstvu' između Rusije i Srbije, nužno se mora zapitati: Kada je rođena ta tradicija? Teško se može reći da su te dvije zemlje dugo bile saveznice kada je izbio Prvi svjetski rat. Nakon oktobarske revolucije 1917. u Rusiji, one su bile sasvim odvojene jedna od druge. Ne smatram da vrijedi podsjećati na 'snažno prijateljstvo' koje su uspostavili Moskva i Beograd nakon što se Josip Broz Tito posvađao s Josipom Staljinom. Ne samo da su odnosi između naše dvije države bili mlaki, već se ni na osobnoj razini nije pokazivala neka toplina. Većina sovjetskih ljudi nije priznala podjelu naroda Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u Srbe, Hrvate ili Slovence. Za nas su svi oni bili Jugoslaveni, bili pravoslavni, katolici ili muslimani. Sa svoje strane Jugoslaveni koji su po Europi mogli putovati bez viza, i koji su svoju zemlju više voljeli smatrati dijelom zapada, često su bili skloni s podcjenjivanjem gledati Ruse. Danas kada se Srbi nalaze u teškoćama, kada su se našli u potpunoj izolaciji i s cijelom Europom protiv sebe, Beograd se odjednom sjetio svog ruskog saveznika. U redu, to je dobra stvar. Ono što nije tako dobro jest to što se svim silama trude iskoristiti Rusiju. Povijest rusko-srpskih odnosa neosporno svjedoči za činjenicu da mi narodu Balkana ništa ne dugujemo. Rusija je za Srbe učinila mnogo više nego što je ikada primila za uzvrat. To je razlog zašto u svakom posebnom slučaju naši diplomati trebaju uz hladno razmišljanje odlučiti koji smjer zauzeti, izostavljajući emocionalne veze i odbijajući popustiti psihološkim pritiscima. Tijekom rata u Bosni i Hrvatskoj, Moskva je izbjegla ući, na strani Beograda, u sukob sa Zapadom i nije zaprijetila da će poduzeti 'odgovarajuće mjere' kao odgovor na zračne napade NATO-a. Rusija je priznala neovisnost Bosne i Hrvatske i glasovala je za sankcije protiv Jugoslavije u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Nitko nema razloga prigovarati nam radi 'izdaje'. Srbi su ti koji su bombardirali 'dragulj Jadrana' Dubrovnik, koji su opsjedali Sarajevo i koji su razorili Srebrenicu. Štoviše, oni su prekršili načelo nepovredivosti granica, i time povrijedili ne samo zapadne već i ruske interese, i to stoga jer, primjerice, da se danas cijelim regijama dopustilo da se odvoje od Hrvatske, Čečenija bi to iskoristila kao presedan za sličan čin sutra. Rusija ima interes u očuvanju teritorijalnog integriteta novih nezavisnih država, na teritoriju nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Ako se neće slijediti taj interes Zajednica Nezavisnih Država i Balkan bi krenuli prema kaosu i krvavim međuetničkim ratovima. Radi toga je bilo nužno zaustaviti Srbe koji su odlučili silom oružja promijeniti granice. Sukob na Kosovu je drukčija stvar. Ovdje su se Srbi, po prvi puta, našli u neuobičajenoj ulozi boraca za teritorijalni integritet kojega narušavaju Albanci. To je gotovo 100 posto jednaka situacija onoj u Čečeniji. Nije nikakvo čudo da su čečenske vlasti od samog početka izrazile svoju solidarnost s 'muslimanskim stanovništvom Kosova'. Objektivno, Rusiji nije interes odvajanje Kosova od Jugoslavije. To je razlog zašto na pitanje da li Rusija treba zaštiti Srbiju u ovom sukobu treba potvrdno odgovriti. Moskva treba pomoći Srbima. No nije pitanje u tome da li se treba boriti na strani Beograda. Zamisao da Rusija uđe u sukob sa Zapadom u korist Srba može biti samo proizvod previše nemirnog uma. Pravo je pitanje davanje diplomatske i političke podrške. Koliko mi možemo prosuditi, upravo to čine naši diplomati, ne radi toga što nekome nešto dugujemo, već stoga što je to u ovom posebnom slučaju korisno za nas.", piše Maxim Yusin. 200040 MET aug 98