IHT, 18. VIII. AMERIČKA VOJSKA NA PROSJAČKOM ŠTAPU

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. VIII. 1998. Vojne brige "Mornarički piloti SAD napuštaju službu uznemiravajućom brzinom. Nema zamjenskih dijelova za previše mlažnjaka Zračnih snaga. Uz vojne plaće koje su postale niže od civilnih dobrovoljačke snage posvuda imaju teškoća u novačenju dovoljnog broja stručnih bojovnika. Sve to je uznemiravajuće poznato, i podsjeća na 'šuplju vojsku' s kraja sedamdesetih godina. I tada je pala spremnost i kakvoća postrojba. Predsjednik Ronald Reagan odgovorio je velikim razvijanjem, čiji se dobri učinci tek sada konačno iscrpljuju. U biti postoje ključne razlike između današnjih vojnih snaga i degradiranih postrojba postvijetnamskog razdoblja. Prije svega današnje su snage mnogo spremnije i sposobnije, znakovi propadanja danas su stvarni i zabrinjavajući, no mnogo manje dalekosežni. No druga ključna razlika je izostanak političke povike u svezi pada vojne potrošnje. Neki u Kongresu sada skreću pozornost na upozoravajuće znakove, no tijekom većeg dijela mandata Billa Clintona, on i republikanci u Kongresu prilično su se slagali glede razboritosti smanjenih i stabilnih vojnih proračuna, razilazivši se tek u pojedinostima. Čak i sada mnogi konzervativci govore o smanjivanjima poreza, a ne nacionalnoj sigurnosti. Mnogo drugačije političko ozračje odražava treću ključnu razliku - kraj hladnog rata. G. Reagan je sovjetsku prijetnju navodio kao prvi temelj svoga razvijanja. Danas mnogi liberali i konzervativci pitaju zašto Sjedinjene Države ne mogu više srezati vojnu potrošnju, zašto moraju trošiti dvostruko više nego što Rusija i Kina zajedno izdvajaju za svoje snage. Pa opet ti isti skeptici u mnogo slučajeva od vojnih snaga SAD-a očekuju da budu spremne za djelovanje kada to oni nađu odgovarajućim, da okončaju genocid u Bosni ili glad u Somaliji, da vrate demokraciju na Haiti, da izgrade obranu od projektila za Sjevernu Ameriku. Oni očekuju te stvari iako se vojna potrošnja SAD-a dramatično smanjila od kraja hladnog rata, bilo da je mjerena u dolarima ili kao udio u saveznom proračunu ili nacionalnom gospodarstvu. Nepodudarnost između planova Pentagona i planirane potrošnje očita je već nekoliko godina. To nije značilo, niti to automatski znači, da je Pentagonov petogodišnji proračun premali. Možete, poput Clintonove administracije, obećati da se veliki dio razlike može nadoknaditi zatvaranjem nepotrebnih baza i kroz učinkovitije upravljanje. Možete zanemariti sadašnju spremnost usmjeravajući sredstva u razvoj oružja za budućnost. Ili možete srezati neke od kupovina tih budućih oružja, odlučivši, primjerice, da vojska sutrašnjice neće trebati toliko različitih vrsta zrakoplova. No važno je pošteno obznaniti rizik svakog od tih pristupa. Bit je u tome da niti jedna demokracija ne želi trošitit novac na svoju vojsku u razdoblju razmjernog mira, no manje je vjerojatno da će takav mir potrajati ako Sjedinjene Države propuste održati snažnu i spremnu silu. Smanjenje poreza sada bi pojačalo natjecanje između unutarnje potrošnje i potrošnje za nacionalnu sigurnost, dok vojska pokazuje znakove da se stisnula tek na onoliko koliko može podnijeti. Kongres i državna uprava bili bi neodgovorni kada bi zanemarili te znakove." 190221 MET aug 98