LA STAMPA 17. VIII. MILOŠEVIĆ BALKANSKI SADDAM

ITALIJA LA STAMPA 17. VIII. 1998. Balkanski Saddam dovršava posao "Ovo je odlučujuće vrijeme za sudbinu Kosova i mir na Balkanu. Padom Junika, trebale bi dovršiti, ili skoro dovršiti, povrat nadzora nad kosovskim teritorijem. Te će za beogradsku vladu postojati uvjeti za nastavak pregovora. Kolike ustupke namjerava tražiti Milošević? Možemo li biti sigurni da za beogradskog bossa pregovori neće predstavljati samo taktiku, sredstvo odgađanja? Već je prošlih tjedana Milošević bio kazao da je 'policijska operacija' praktički gotova i da je vrijeme da se razgovara za stolom, no potom su njegovi 'policajci', koji su u stvari posebne snage vojske, bombardirale gradiće i sela s očitom namjerom da iz njih otjeraju albansko stanovništvo, primoravajući ga katkada na bijeg bez cilja. 'Humanitarnu katastrofu' o kojoj su govorili promatrači UN-a. No postoji i drugo pitanje. A odnosi se na Kosovare. Kako bi u pregovorima s Beogradom imali snage oni bi trebali biti ujedinjeni i složni, a oni su, međutim, podjeljeni i suparnici. S jedne strane umjereni Ibrahim Rugova i njegov Demokratski savez, koji bi se zadovoljili čvrstom autonomijom, a s druge strane Oslobodilačka vojska (UCK), koja izgleda da je, nakon podjela i unutar nje same, u Ademu Demaqiiju našla čelnika ili političkog referenta, a koja prihvaća pregovarati sa Srbima samo da bi postigla nezavisnost Kosova. UCK je sanjala da će nezavisnost osvojiti na bojištu, no ona je neizbježno poražena. Postigla je samo to da je dodatno oslabila Rugovu, i da je Miloševiću dala dodatne razloge i izlike za njegove igre oko balkanskih prestiža. Da li se pregovori pokreću, ako se pokreću, dakle, bez stvarnih nada u njihov uspjeh? Ne, nužno. 'Policijske' operacije na Kosovu predstavljaju težak teret za gospodarstvo koje je već iscrpljeno međunarodnim sankcijama. Skup i težak vojni nadzor u cijeloj regiji mogao bi se morati nastaviti ukoliko UCK, poražena na bojištu, prijeđe na šire oblike terorizma (možda ne samo na Kosovu). Toliko što se tiče Miloševića. Što se tiče radikalnih kosovara, oni bi u pregovorima, u kojima bi bili odgovorni i priznati protagonisti zajedno s umjerenima, mogli smanjiti zahtjeve. Ako bi se ovaj 'scenarij' ostvario, i Kosovo postigne autonomiju koju je imalo pod Titom a možda i nešto više, noćna mora nove i još razornije balkanske krize (radi mogućih međunarodnih posljedica, od Albanije do Makedonije, od Grčke do Turske, a da se i ne govori o Rusiji) mogla bi nestati. U tom cilju bi bio potreban istinski i združeni 'vanjski' pritisak. Prije svega Miloševića NATO mora jasnim riječima obavijestiti da će, ako ovaj pomisli pomiješati teritorijalni nadzor s još jednim etničkim čišćenjem u regiji gdje je Srba samo deset posto, izazivajući destabilizirajuća iseljavanja, odgovor biti još oštriji od onoga kojega je pretrpio u Bosni. Sa ili bez privole Rusije u Vijeću sigurnosti. Milošević. Boss iz Beograda poput stijene stoji na kraju svake rasprave, najsloženije ili sofisticiranije, one koja uvažava sve razloge za i protiv. No tko mu se u ovim vremenima ima hrabrosti suprotstaviti? Naravno, danas u Albaniji započinje već predviđena vježba NATO-a, no danas je i dan Clintonovog svjedočenja u Bijeloj kući u svezi spolnih odnosa... A što se tiče nas Talijana, koji Balkan smatramo životno važnim za naš ponovno otkriveni 'nacionalni interes', mi smo previše zaokupljeni brigama kako će se od ljeta do jeseni zaključiti zbivanja sa strankom Rifondazione comunista.",piše Aldo Rizzi. 180107 MET aug 98