VOA-ERLICH,SVJEDOK IZ JASENOVCA-11-8

GLAS AMERIKE - VOA 11. VIII. 1998. Razgovor: Josip Erlich, logoraš u Jasenovcu Razgovor s Josipom Erlichom, jednim od petorice Židova, preživjelih svjedoka iz jasenovačkog logora, pripremila je Jadranka Kronja. "Josip Erlich stigao je u logor s 14 i pol godina i u Jasenovcu je ostao do 1945. godine. Danas je on jedan od ključnih svjedoka protiv optuženog bivšeg zapovjednika jasenovačkog logora Dinka Šakića, a sjeća se i Nade Luburić Šakić. Pitamo gospodina Erlicha može li izložiti upečatljiv dokaz koji bi potvrdio da je Dinko Šakić počinio zločin dok je bio zapovjednik jasenovačkog logora. = Sjećam se dva slučaja. To je bilo u proljeće 1944. godine i jedan u jesen 1944. Prvi se odigrao kad su iz logora izveli jednog divnog čovjeka, Zagrepčanina Ivu Volnera, koji je inače bio student Glazbene akademije u Zagrebu, izvrsno je svirao harmoniku, a radio je u građevinskoj skupini. Njega su ustaše izvukli iz logora kako bi im svirao negdje na bunkeru ili u Dubici, a sutradan su ga doveli razbijene, razmrskane glave u logor. Ostavili ga na nosilima ispred barake i to je, kao, jako razljutilo Šakića i dalo mu povoda da izazove veliki strah tako što je zapovijedio nastup svih logoraša. Ne znam kad je to bilo, u koje doba, da li ujutro - obično su nastupi bili ujutro, ili predvečer, u sumrak. 'Logoraši su su okupili po skupinama', nastavlja priču Josip Erlich. 'Počelo je ispitivanje građevinske skupine. Dinko Šakić je držao sat i odbrojavao vrijeme. Logoraši su na postavljena pitanja ostali nijemi. Tada je Dinko šakić izdao zapovijed da se svi Židovi postroje u trored i da se donese aškerica tj. Schmeisser (strojnica, op. ur). Leon Perera i Avram Montiljo stajali su jedan do drugog. Jedan od njih od straha je dobio proljev, a drugi mu se podsmjehnuo. = Napravio je grimasu na licu. To je vidio ustaša Mihić, satnik Mihić rodom iz Županje, i rekao: Šakiću, smiju ti se ona dvojica. 'Izlazi napolje', naredio je. 'Klekni!' Svaki je dobio metak u potiljak i metak u sljepoočicu. Drugi slučaj dogodio se u jesen 1944. kad je je ubijen Milo Bošković. Kad je došao pred njega, rekao je: 'Gospodine zapovjedniče, molim vas, ja sam Crnogorac, meni čast...', nešto u tom smislu, 'nalaže da me ne liječite nego da me ubijete. Da me strijeljate'. 'Dobro', kaže, 'okreni se'. 'Ne', kaže, 'Crnogorac ne okreće svoje lice'. Ovaj je uzeo pištolj, pucao mu u glavu i ubio ga. Josip Erlich kaže da nije dobio sudski poziv iz Zagreba kako bi svjedočio u 'slučaju Šakić', ali je dobio poziv iz Beča, iz Centra Simon Wiesenthal. Poziv je proslijedio Židovskoj općini u Beogradu, a ova organizacija odgovorila je Centru da bez dobrog osiguranja svjedoka i jamstva za život svjedoka od odlaska u Zagreb neće biti ništa. A i sam Josip Erlich nije spreman svjedočiti u Zagrebu. = Trebalo bi osnovati neku skupinu ili dovesti organe iz Zagreba, ukoliko to naši dopuštaju, da oni ovdje obave ispitivanje, zbog naše sigurnosti. Ja sam bio pozvan od okružnog javnog tužilaštva u Beogradu gdje sam sve to opisao. - Znači niste spremni ići u Zagreb? = Ne, pod tim uvjetima nisam spreman. - Pod kojim uvjetima? = Pod uvjetima gdje me mogu ubiti ili da me..., zašto da me sada, u tim godinama, netko malteritra, vrijeđa, da me maltretira unakrsnim pitanjima, ako ja to ne moram. Oni imaju dovoljno dokumenata u Muzeju genocida, ima dovoljno napisanih knjiga, ima dovoljno u Vojno-povijesnom institutu, ima dovoljno drugih izvora iz kojih mogu točno ustanoviti. Mogu samo reći jedno - da nisam zadovoljan što su doveli Šakića u Zagreb, i što će dovesti i njegovu ženu. Njih je trebalo staviti u Aziju, negdje u džunglu ili prašumu i tamo ih držati. I divlje životinje bi pobjegle od njih koliko su oni zli, a ne da sada žena hvali muža, a muž ženu. Na pitanje je li dobio pismene ili usmene prijetnje u vezi sa svjedočenjem, Josip Erlich kaže da nije, osim što su mu prošle godine u Osijeku tražilu kćer koja je, inače, još prije raspada bivše Jugoslavije napustila Hrvatsku. Tko ju je tražio, Josip Erlich ne zna. Josip Erlich sjeća se i Nade Šakić, ali kaže da ne može potvrditi ono što drugi logoraši govore - da je Nada Luburić u logoru Nova Gradiška i Jasenovcu počinila ratne zločine". 112319 MET aug 98