VOA-ŠAKIĆ-20-7

GLAS AMERIKE - VOA 20. VII. 1998. Slučaj Nade i Dinka Šakića "Dokumenti koji terete Nadu Šakić proslijeđeni su Državnom odvjetništvu RH. Podsjetimo, dokumente je zamjenici ministra pravosuđa Snježani Bagić predao Ephraim Zuroff, voditelj Centra Simon Wiesenthal u Jeruzalemu, koji je tom prilikom kazao kako dokumenti sadrže znatnu težinu dokaza, kako protiv Dinka Šakića, tako i protiv njegove supruge Nade. Hrvatsko Državno odvjetništvo proučilo je dokumente o Nadi Šakić kako bi utvrdilo postoji li temeljem dokumenata osnovana sumnja za provođenje istrage. Kako službenih informacija o slučaju Nade Šakić nema, neslužbeno doznajemo da bi Državno odvjetništvo trebalo podnijeti kaznenu prijavu. U tom slučaju Vrhovni bi sud trebao odrediti koji je sud mjerodavan. Po mjestu mjerodavnosti to bi trebao biti Županijski sud u Sisku, jer se Jasenovac nalazi na tom području. Vjerojatnije je da će Vrhovni sud postupak predati Županijskom sudu u Zagrebu, koji će pokrenuti postupak. Prema izvorima bliskima Ministarstvu pravosuđa, dokumenti kojima raspolaže Beograd identični su dokumentima koje je Zagrebu predao Zuroff. Kao ni u Jugoslaviji, Argentini ni u Hrvatskoj, protiv Nade Šakić u formalno-pravnom smislu nije pokrenut ni jedan službeni postupak. Provodi se predistraga kako bi se ustanovilo postoji li osnovana sumnja za pokretanje postupka protiv Nade Šakić. U Zagrebu se pretpostavlja da će Argentina protjerati Nadu Šakić te da će ju SRJ optužiti za genocid. To bi za Hrvatsku bilo dosta nezgodno, kazat će izvor 'Glasa Amerike', dodajući kako bi u tom slučaju i Hrvatska Nadu Šakić trebala optužiti za genocid, a ne za ratne zločine protiv civilnog stanovništva, kao u slučaju njezina supruga. Kazna je ista, ali optužba za genocid je pravno teža. Naš izvor pretpostavlja da bi gospođa Šakić sama mogla doći u Hrvatsku. Tada bi ju, u slučaju da Beograd zatraži njezino izručenje, Zagreb mogao ranije optužiti. Odvjetnik Dinka Šakića gospodin Ivan Kern telefonom će za Glas Amerike izjaviti: 'Ne znam što se za sada zbiva. Gospođa Šakić svojevremeno je planirala dolazak u Zagreb kako bi dala podršku svom suprugu. Namjeravala je doći zajedno sa svojom kćeri Marijanom, a zapelo je s poslom, godišnjim odmorom... Što se točno događa, zašto još nisu došle, ne znam'", prenosi Linda Miliša u prilogu iz Zagreba. O slučaju Nade Šakić Glas Amerike razgovarao je i s Milanom Bulajićem, direktorom Jugoslavenskog muzeja genocida u Beogradu. "Gospodin Bulajić je našoj izvjestiteljici Jadranki Kronja rekao kako je očekivao da će Nada Šakić biti izručena istovremeno sa svojim suprugom Dinkom. Podsjetimo naše slušatelje da je Milan Bulajić bio inicijator postupka za izručenje Nade Šakić iz Argentine u Jugoslaviju. U međuvremenu je trajala pravna procedura u kojoj se Savezni sud suglasio s prijedlogom tužitelja i ovlastio Okružni sud u Beogradu da vodi kazneni postupak protiv Nade Luburić-Šakić zbog kaznenog djela genocida počinjenog u logoru Stara Gradiška tijekom Drugoga svjetskog rata. Ključnu ulogu u ovim sudskim procesima odigrat će svjedoci optužnice o čijem broju Milan Bulajić ne želi govoriti jer, on kaže, 'svaki dan javljaju se novi svjedoci. Svjedoka ima, i to više svjedoka u vezi s teškim zločinima tamo gdje su Nada Luburić-Šakić i njezina sestra Maja radile, pod zapovjedništvom Nade Buzdon. Gdje su mučile na stravičan način žene, a ono što je najteže, bez primjera, masovno ubijanje, trovanje djece u logoru Stara Gradiška. Postoji svjedok očevidac, primjera radi, koji kada je vršena konačna likvidacija logora Jasenovac, živih i materijalnih svjedoka, 21. travnja 1945., kada je do zadnje žene kolona oko 600 - neko kaže do 900 žena - povedeno na brutalno ubijanje, ne ubijanje metkom, rafalom, nego nožem, maljem, bacanjem u rijeku itd., na čelu te velike kolone smrti žena koje su herojski išle u smrt pjevajući, nalazila se Nada Luburić-Šakić'. - Mnogi svjedoci povlače se i ne žele svjedočiti u ovim sudskim procesima? = 'Ne bih rekao da se svjedoci povlače, ali je istina da oni strahuju za svoju sigurnost na zagrebačkom procesu. Uostalom, ja sam čitao u hrvatskom tisku da jedan od svjedoka očevidaca u Hrvatskoj, Jakob Finci također izražava strahovanje. Ja sam jutros primio pismo osobno od gospodina Simona Wiesenthala u kojem me obavješćuje da su mu neki od svjedoka Židova, očevidaca zločina Dinka i Nade Šakić, izrazili svoje strahovanje za sigurnost u vrijeme svjedočenja na predstojećem procesu u Zagrebu. Kažem ono što duboko vjerujem, suđenje Dinku i Nadi Šakić je obveza moralna, da se zločinci kazne. Međutim, ja smatram da je mnogo važnije, jer je ovo posljednja prilika poslije neuspjelog Artukovićevog procesa, da se ostvari jedan zakašnjeli jugoslavenski Nürnberg. Da se utvrdi istina, što je bio Jasenovac. Je li bio koncentracijski logor, radni logor kako to tvrdi Dinko i predsjednik povjesničar Franjo Tuđman, ili je to bio sustav ustaških logora smrti, jedan od najbrutalnijih logora. Radi li se o 12 000 ukupno žrtava, kako je gospodin Tuđman izjavio na Haaškoj konferenciji o Jugoslaviji 6. studenoga 1991., ili kako je Zemaljska komisija Hrvatske 1947. službenom izjavom Međunarodnoj komisiji za ratne zločine procijenila te žrtve između 500 i 600 tisuća. Ono što ja mogu reći, ono čime se mi bavimo, je put istine i iskustvo židovsko, a to je da ne licitiramo brojem žrtava jer svako licitiranje žrtvama je zločin. Mi idemo, kao što rekoh, najtežim putem, da se imenom i prezimenom utvrde žrtve'. Milan Bulajić kaže da je očekivao da Dinko Šakić bude izručen jugoslavenskim pravosudnim organima, a na pitanje gdje bi trebalo suditi Nadi Šakić, u Zagrebu ili Beogradu, Milan Bulajić kaže: 'Pa da vam kažem, možda bi dobro bilo da se paralelno odvija proces u Beogradu i Zagrebu. Ne vidim što tu treba raditi Argentina, osim da bude, eventualno, sigurnije mjesto za sigurnost svjedoka. Ali, bitno je da mi zaista krenemo, da taj proces bude, kao što sam malo prije rekao, zakašnjeli jugoslavenski Nürnberg. Da se uspostavi izravna suradnja između Hrvatske i Jugoslavije. Ja sam predlagao i preko veleposlanstva Hrvatske i na prvoj međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu u New Yorku, da zajedno radimo na utvrđivanju istine. Da ne bude nešto što tvrdi Bulajić iz Beograda ili Žerjavić ili ne znam tko drugi iz ZagrebA, nego da zajedno to radimo'", prenosi iz Beograda Jadranka Kronja. Malo prije spomenuti Jakob Finci, bivši zatočenik logora Stara Gradiška i Jasenovac, ipak je svjedočio danas u istražnom postupku koji se vodi u Zagrebu protiv Dinka Šakića. Još jednom Linda Miliša: 'Svjedok Jakob Finci uhićen je kao Židov polovicom veljače 1942. u Sarajevu. Početkom ožujka sproveden je u logor Jasenovac gdje se nalazio oko mjesec dana, da bi potom bio premješten u logor Stara Gradiška. U tom je logoru bio od početka travnja '42. do rasformiranja logora Gradiška 23. rujna 1944. godine kada je ponovno prebačen u logor Jasenovac. U Jasenovcu je bio do 22. travnja 1945. kada je pobjegao u poznatom bijegu logoraša. Gospodin Finci za Šakića nije čuo sve dok po drugi put u rujnu '44. nije prebačen u Jasenovac, kada je Šakića zatekao kao zapovjednika logora, kazat će Šakićev odvjetnik Ivan Kern. Od tada Jakov Finci zna za dvije stvari. Bio je prisutan na postrojavanju logoraša kada su zbog bijega obješena tri zatočenika. Tom je vješanju, priča Kern, bio prisutan i Šakić, kao zapovjednik logora Jasenovac. Tada je Šakić održao govor u kojem je, uz ostalo, kazao da je Jasenovac hermetički zatvoren i da ni ptica neće moći izletjeti, a da će vješanjem završiti svaki koji pokuša pobjeći. Jakov Finci zna za još dva vješanja zatvorenika u vrijeme dok je Šakić bio zapovjednik. Jednom za vrijeme vješanja tog logoraša nije bio nazočan Šakić, u drugom slučaju Finci je naišao na jednog obješenog zatočenika. Jakob Finci kazao je, prenosi Kern, kako nije vidio da je Dinko Šakić nekog osobno zlostavljao ili ubio'". (VOA) 210223 MET jul 98