AUSTRIJA 10. VIII. DIE PRESSE: REPORTAŽA IZ VUKOVARA

AUSTRIJA DIE PRESSE 10. VIII. 1998. Ako Srbi ne žele živjeti u Hrvatskoj, neka idu "'Spremna sam prihvatiti Srbe i živjeti zajedno s njima. No, ako se u Hrvatskoj ne osjećaju dobro, neka idu', glasi Marijanino beskompromisno stajalište prema srpskom stanovništvu u istočnoj Slavoniji. Od 1991. g. istočna je Slavonija bila pod srpskom okupacijom, a u siječnju ove godine ponovno je u potpunosti reintegrirana u sastav hrvatske države. Marijana je Hrvatica iz Osijeka. U tom gradu, smještenom na nekadašnjoj bojišnici, proživjela je i rat. 'Bilo mi je točno 12 godina kada je počelo', opisuje mlada žena. 'Zbog srpskih napada morala sam se skrivati u podrum. Nisam mogla izlaziti na ulicu i uživati poput ostalih mojih vršnjaka. Oduzeli su mi te godine', priča ona. Zoran je jedan od onih koje Marijana optužuje za krađu njezine mladosti. Taj vukovarski Srbin imao je petnaest godina kada se početkom devedesetih godina borio u srpskoj krajiškoj vojsci. Ovih su se dana Marijana i Zoran sastali u Austriji. Zajedno s ostalim hrvatskim i srpskim djevojkama i mladićima iz Osijeka, Vinkovaca i Vukovara proveli su tjedan dana u ljetnom logoru u Waldviertel. Kamp je bio sastavni dio mjera za izgradnju povjerenja između etničkih skupina, a projekt su pokrenuli austrijski mirovni pomagači u Vukovaru i Katolička učenička mladež. Projekt je financijski poduprlo austrijsko ministarstvo vanjskih poslova i ministarstvo financija. Pri početnim kontaktima sa Zoranom Marijana se 'čudno osjećala' zbog njegove službe u krajiškoj vojsci. U kontaktima sa Sašom Mačkuljakom taj se osjećaj kod nje nije pojavio. Naime, ona zna da je Saša za vrijeme rata živio na drugoj strani, ali se nije borio. Saša Mačkuljak živi u Vukovaru gdje je aktivan u 'Youth Peace Group- Danube' ('Mirovna skupina mladeži - Dunav'). Ta skupina pokušava izgraditi povjerenje između mladih ljudi hrvatske i srpske nacionalnosti. U tim je nastojanjima podupiru organizacije poput OESS-a i UNHCR-a i austrijski mirovni pomagači, koji u razorenom gradu obavljaju svoju civilnu službu (zamjenu za služenje vojnog roka). U samom Vukovaru srpski aktivisti iz 'Youth Peace Group' teško uspostavljaju kontakte s mladim ljudima drugih etničkih skupina, pripovijeda Saša. Naime, u grad se - uz iznimku nekoliko nacionalista - do sada vratio mali broj mladih Hrvata, objašnjava on. Sa starijim bivšim prognanicima 'Youth Peace Group' već je stekla određena iskustva koja su u nekim slučajevima bila obilježena napetostima. 'Jednom smo prilikom željeli posjetiti hrvatske povratnike u selu u blizini Vukovara. No, tamo nismo previše ljubazno primljeni zato što smo Srbi', pripovijeda Saša, dodajući da je taj posjet, 'usmjeren na izgradnju povjerenja', na kraju prekinut. Proteklih mjeseci, nakon povrata istočne Slavonije pod suverenu vlast Zagreba, iz istočne Slavonije otišle su tisuće mladih Srba. 'Naravno, neki se boje', priča Saša. 'No, mnogi koji razmišljaju u nacionalnim kategorijama jednostvno ne žele živjeti pod hrvatskom zastavom', dodaje on. No, prema njegovom je mišljenju glavni motiv emigracije osjetljivo stanje u gospodarstvu. To bi pak stanje moglo i njega potaknuti na odlazak. No, Saša ne želi ni u kom slučaju iseliti u Saveznu Republiku Jugoslaviju. 'Radije ću živjeti u Hrvatskoj', dodaje on. Srbija će biti njegova alternativa samo ako ne bude mogao otići nigdje drugdje te ako u Vukovaru bude morao strahovati za svoj život", izvješćuje Wieland Schneider. 102259 MET aug 98