NJEM 7. VIII. RDW: IZBORNI REZULTAT NEĆE UTJECATI NA NJEM. VANJSKU POLITIKU

NJEMAČK RADIO - RDW 7. VIII. 1998. Njemačka vanjska politika u predizbornoj borbi Ujedinjenje Europe, razborita politika razvoja i transatlantska povezanost sa SAD-OM glavne su vanjskopolitičke maksime koje će slijediti i eventualna nova njemačka vlada, ističe Alexander Kudascheff. "Prošla su vremena ogorčenih, za izbore presudnih rasprava o njemačkoj vanjskoj politici. Blijedi sjećanje na tvrdoglave, kontroverzne svađe oko vezivanja Savezne Republike Njemačke za Zapad pedesetih godina te na sukobe oko smanjivanja napetosti i politike prema Istoku u prvoj polovini sedamdesetih godina. Adenauer i Brandt ostvarili su blistave pobjede u prilog svojim vanjskopolitičkim uvjerenjima. Čak i neposredno nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke vođena je strastvena rasprava o (ne)sudjelovanju Nijemaca u mirovnim misijama Ujedinjenih naroda - u Zaljevu i kasnije u Somaliji. Čini se da su sve te teme zaboravljene u aktualnoj predizbornoj borbi. 1998. g. u žarištu pozornosti nalazi se sposobnost države za provođenje reformi. Stranke općenito ne osporavaju njemačku vanjsku politiku. Doduše, Zeleni joj zasigurno dodaju pokoju pacifističku nijansu, ali općenito vrijedi načelo da smjernice vanjske politike djeluju poput skraćenog puta u svestranačku koaliciju. CDU, SPD i FDP dijele mišljenje da je ujedinjenje Europe životno važni živac njemačke vanjske politike, a euro oživotvorenje tog sna. Što se tiče proširenja EU na istok, maksimalne razlike u mišljenjima sastoje se tek u nijansama, vezanim uz vremenske rokove - nitko u Bonnu ne sumnja da je taj proces neizbježan i potreban. Sve su se stranke u međuvremenu navikle na pomisao da su izdvojeni nastupi Njemačke nakon ponovnog ujedinjenja postali passé. Angažman njemačkih vojnika 'out of area' (izvan područja pod nadležnošću NATO-a - op. prev.) postao je svakodnevna pojava, kao što imamo prilike vidjeti u Bosni. U ratu na Kosovu očigledna suzdržanost očituje istodobno i primat interesa u odnosu na moral. Drugim riječima, u vanjskoj politici glavnu riječ imaju pragmatici a ne moralisti. Takav je i odnos Bonna prema želji o stjecanju statusa stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a. Nitko očigledno ne ustraje na tom članstvu zato što bi takav nastup uništio izglede Njemačke. Svi očekuju da će uspjeh donijeti deviza 'smirenost i strpljenje'. Usprkos tome, Njemačka je prisutna u New Yorku i svjesno traži potporu među afričkim i azijskim zemljama. Njemačka je postala važnija širom svijeta, ali se oprezno odnosi prema tom utjecaju i političkom značenju: politički patuljak - uloga u kojoj se Njemačka sasvim dobro osjećala - počeo je rasti i pritom zadržava osjećaj za mjeru. Njemačka vanjska politika orijentira se prema interesima, a ne prema snovima. Stranke ne osporavaju to načelo. Ujedinjenje Europe, razborita politika razvoja i transatlatska povezanost sa SAD-om glavne su maksime kojih će se držati i nova vlada. Smjena vlade u Bonnu stoga ne podrazumijeva prekid kontinuiteta na vanjskopolitičkoj razini. Kancelar Schröder neće imati Kohlovo iskustvo, ali će imati ista uvjerenja kao i sadašnji kancelar, iako u javnosti zastupa kritičnija stajališta prema euru nego Helmut Kohl. Zato vanjska politika nije tema predizborne borbe", zaključuje Alexander Kudascheff. 100031 MET aug 98