FRANCUSKA-LE NOUVEL OBSERVATEUR OD 6.8.98.USELJAVANJE U ITALIJU

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 6. VIII. 1998. Uzbuna na Mediteranu Jean Daniel piše u uvodniku lista o problemu ilegalnog useljavanja u Italiju: "Talijani imaju puno mana koje i sami rado priznaju. Ali oni nisu ni rasisti, ni ksenofobi, niti su neskloni imigrantima. Čak ni njihova krajnja desnica, kakva sreća, ne pokazuje takve nastranosti. Kada to kaže g. Fini, vođa neofašista, svi to prihvaćaju. Jedina primjedba koja se odnedavno upućuje njegovim zamjenicima je da protiv sadašnje vlade dosta vulgarno zlorabe najnoviji, tajni i nejasni strah od Albanaca u nekim gradovima. Riječ je o tihom nepovjerenju nalik onome koje inače izazivaju Cigani. Svatko ima neku priču. Neke su istinite. U gradu kao što je Torino izgreda nije nedostajalo, ali kada premijer Romano Prodi izjavljuje: 'Italija je zemlja koja je otvorena useljenicima i želi takva i ostati' i dodaje da su Talijani dugo iseljavali, pa se ne mogu loše odnositi prema useljenicima, on izriče mišljenje sviju. Počevši, svakako, od pape Ivana Pavla II. koji je sam tražio od Talijana da se ne boje stranaca, a zatim se kod Francuske zauzeo za tražitelje azila koji zaposjedaju njegovu nuncijaturu u Parizu. Samo, Italija ima osam tisuća kilometara dugu obalu. Osam tisuća! Tko se može pohvaliti da nadzire takvo prostranstvo? Tko je to ikada mogao? Uostalom, dugo vremena Talijani se nisu puno brinuli zbog toga. Bog zna da su im svi to zamjerali. Talijani nisu imali osjećaja za državu: zašto poštovati njezine granice? Kada bi ih pozvali na sud, ilegalni bi useljenici dobivali obavijest da moraju napustiti zemlju. Tada bi nestali. Svi su to znali. Ili su radili na crno, ili su uspijevali, što se često događalo, doći do Francuske, Njemačke, Nizozemske. Ništa jednostavnije. Na kopnu, Kalabrija i Apulija, ako smijemo tako reći, čekaju Albance, turske Kurde i danas kosovske Albance. Kada je riječ o Siciliji i otocima Lampedusi i Pantelleriji, kako ne bi prihvatili one koji su uspijevali prijeći preko Tunisa? I same Tunišane? Dan i pol na moru za najskromnije čamce. Veze su bile dobro organizirane. Znalo se da će 40 posto proći kroz otvore na mreži i da će se 60 posto snaći zahvaljujući toj glasovitoj sivoj ekonomiji bez koje Italija ne bi bila ono što jest, tj. zemlja s tolikim dražima i odvažnosti koje se očituju na granici zakonitog. Sve je uglavnom bilo dobro dok jednog dana nije došlo do iznenadnog i neobičnog spoja pojava. Prvo: ilegalni su useljenici postali puno brojniji. Preko tristo tisuća njih nema dozvolu boravka, izbjegava plaćanje poreza (kao uostalom i mnogi Talijani), izmiče policiji (koja ih progoni bez dokaza) i zemlji iz koje su došli (koja ni ne pomišlja da ih vrati). Žarišta sukoba na Kosovu i u Albaniji prouzročila su odlazak cijelog pučanstva. Drugo: Europljani (napose Nijemci, kako se čini) su počeli opominjati, koriti, pače i 'upozoravati' Talijane. Ako se kod njih može ući kao u mlin, ako su njihove granice poput rešeta, kako se mogu provesti sporazumi iz Schengena o potpunoj slobodi kretanja ljudi i roba? Zašto ukloniti njemačku granicu ako je talijanska bez nadzora? Imate osam tisuća kilometara granice? Dobro, ali da ste otok, bila bi to otočka, vaša stvar. No vi ste poluotok povezan s europskim zemljama i dio ste Unije. Napokon: Došao je Romano Prodi. Talijani, što je dosta neobično, imaju sve bolji osjećaj za državu, dakle za vlast kojoj se vani ne treba rugati. Legalni useljenici su gosti talijanske države. Ilegalci štete njezinoj suverenosti, napose njezinu ugledu u Berlinu, Beču i Parizu. Jean-Pierre Chevenement nije jako zadovoljan svojim kolegom Giorgiom Napolitanom. Da, to je uistinu neobično za narod koji je očaran sivom ekonomijom, koji podnosi Berlusconijeve skandale i drži da granica postoji da bi se povrijedila, zatvor da bi se iz njega bježalo, a zakon da bi se kršio. Ta zemlja koja je bila nacija prije nego država, sada postaje država jer to traže Europljani i jer oni propisuju pravila. Drugim riječima, europska građevina koja posvuda umanjuje suverenost država, trenutno obnavlja državu u Italiji. Romano Prodi se vrlo vješto služio obvezama koje nameće Bruxelles. Jer Europa je popularna. Doista jako popularna. Možda je Italija jedina zemlja u kojoj je ona toliko popularna. (...) Što nakon snažnih izjava o ilegalcima, o svima koji su nepoželjni u Italiji, čini jako katolički, papistički i socijalno usmjereni Romano Prodi? On predlaže svojoj vladi masovno izdavanje dokumenata, snošljivost i neuporabu nasilja. On izjavljuje da će svake godine, na osnovi kvota, primiti pedeset do osamdeset tisuća useljenika i da će sa svim vladama stalno pregovarati o repatrijaciji rijetkih ilegalaca koji nemaju posla 'bilo u državnoj, bilo u sivoj ekonomiji'. Poslodavci ilegalaca neće biti kažnjeni. Oni, bez posla, koji imaju obitelj, studiraju, ili iz drugih razloga, moći će ostati u Italiji. (...) Sada se ti isti Talijani okreću Europi. Kažete, primjećuju oni, da naših osam tisuća kilometara obale odsada nisu samo talijanska morska granica, već granice Europe? Što nam dakle predlažete? Kakav Marshallov plan za Mediteran? (...) Ali što činite da bude manje siromašnih na jednoj strani, i manje bogatih na drugoj, da bi se izgladili sukobi? Čemu ovaj napis? Zato što ilegalni useljenici neće tako brzo prestati ulaziti kroz prozor onima koji su im zatvorili vrata. Zato što želim da Europljani napokon nađu prigodu za ozbiljnu, temeljitu, sustavnu suradnju kako bi organizirali razmjene između dviju obala Mare Nostruma u opasnosti." 070221 MET aug 98