5. VIII. EL PAIS - UVODNIK O KOSOVU

ŠPANJOLSKA EL PAIS 5. VIII. 1998. Intervenirati na Kosovu "Nezaustavljivi razvoj događaja na Kosovu poziva na žurno mijenjanje zapadnih gledišta glede sukoba u toj srbijanskoj pokrajini u kojoj su većina stanovnika Albanci. Ofenziva koju vode srbijanska vojska i posebne policijske postrojbe žešća je nego ikada prije. Svi svjedoci kažu da srpske postrojbe provode politiku spaljene zemlje, a najmanje 200 tisuća ljudi, desetina albanskog stanovništva na Kosovu, nalazi se u bijegu pred užasom. Najavljivana 'humanitarna katastrofa' sada se zaista i dogodila, a UN-ova agencija za izbjeglice otvoreno govoi o provođenju etničkoga čišćenja. I ništa se ne događa. Od veljače pa sve do jučer, srbijanski je vođa u više navrata lagao Europi i SAD-u obećavajući čas povlačenje svojih snaga, čas zaustavljanje napadaja topništvom i oklopnim vozilima na naselja u kojima jača OVK, naoružane postrojbe koje se bore za neovisnost. Za pet mjeseci koji su protekli od prve velike srpske operacije, kad je poginulo stotinjak civila, stanje se pretvorilo u pravu noćnu moru. To sada više nije poprište na kojemu bi relativni nadzor imao albanski pacifistički vođa Ibrahim Rugova, nego na njemu glavnu riječ imaju gerilci, strana koju se više ne može zaobilaziti pri postizanju bilo kakvog sporazuma. Unatoč svemu tome, zapadne sile nemaju pravo na žaljenje. Prije gotovo dva mjeseca NATO je, odbijajući želju albanske većine da Kosovu prizna neovisnost, uputio ultimatum srbijanskome vođi u kojemu mu se prijetilo odmazdom. Naoružana ruka Zapada prijetila je Miloševiću pozivajući ga da odmah započne pregovore s kosovskim Albancima i da im vrati autonomiju koju im je, 'manu militari', oduzeo prije deset godina. Među ostalima zahtjevima, bilo je i prekidanje bilo kakvih vojnih aktivnosti, povlačenje policije i vojske, omogućavanje povratka izbjeglica svojim kućama i prihvaćanje stalnih međunarodnih promatrača u toj južnoj srbijanskoj pokrajini. Ništa od toga nije ispunjeno, a zapadni su se saveznici ograničili na televizijsko prikazivanje zračnih manevara NATO saveza iznad Makedonije, održanih u lipnju. Milošević je naučio da se može računati na nedostatak odlučnosti na Zapadu, a to je imalo toliko tragične posljedice u Bosni, s ritualnim i svečanim prijetnjama koje nikada nisu ostvarene. U praksi, srbijanski autokrat ima slobodne ruke za povećavanje vojnih operacija čiji je glavni cilj bio uništavanje OVK-a, ali se pretvorio u operaciju sličnu onoj u Bosni, čija je glavna žrtva civilno stanovništvo u bijegu iz spaljenih sela. Budući da Milošević svoju politiku provodi posve nekažnjeno, sve navodi na pomisao da mu to Zapad dopušta: između dva zla, davanja krila borcima za neovisnost Kosova i pripitomljavanja njihovih oružanih snaga uz pomoć nekih jačih snaga, izgleda da je, barem kratkoročno, ovo drugo manje zlo. No, takvo razmišljanje ipak ne uzima u obzir činjenicu da su većina Albanaca savršeni pacifisti, da nisu dobili nikakvu nagradu za to što već deset godina ustraju na tom putu suočeni sa srpskom represijom, i da se sada uključuju u naoružane skupine u kojima vide jedino jamstvo za preživljavanje, a ne uzima se u obzir ni činjenica da se gerila koja potječe iz naroda mnogo brže oporavlja od rana nego postrojbe nemotiviranih novaka. U Miloševićevoj vojsci i policiji sve je više dezertera. Stanje na Kosovu ne omogućuje postizanje konačne pobjede ni jednoj od dviju strana. Zapad to mora iskoristiti kako bi što prije nametnuo održavanje pregovora za koje ima sve instrumente, i vojne i diplomatske. Bosna nas je naučila ne samo da ta dva načina nisu u suprotnosti, nego da Milošević ima poseban dar, iz očitih razloga, za razumijevanje prijetnje iza koje stoji sila. To je put kojim se mora krenuti ako želimo na vrijeme zaustaviti njegov najnoviji pokus. Na Kosovu je započeo raspad nekadašnje Jugoslavije. I ovdje će se završiti, kako izgleda, ciklus razaranja koji je započeo slijepi srpski nacionalizam", stoji u uvodniku lista. 060204 MET aug 98