VOA-ZULFIKARPAŠIĆ-4-8

GLAS AMERIKE - VOA 4. VIII. 1998. Direktor Bošnjačkog insituta u Zürichu Adil Zulfikarpašić: 'Prema dokumentu Zavoda za statistiku bivše SFRJ u Jasenovcu i Staroj Gradiški ubijeno je 59.086 ljudi' Prilog Ivice Puljića "Nedavno je nekadašnji partizanski ilegalac i ustaški zatvorenik, te jedan od najbogatijih ljudi Europe i osnivač Bošnjačkog instituta iz Züricha, Adil Zulfikarpašić, najavio da će objaviti dokument koji ruši mit o 700 tisuća žrtava iz ustaškog logora Jasenovac. Prije izlaska ovoga dokumenta u javnost, gospodin Zulfikarpašić je dao duži interview za 'Glas Amerike'. U proteklim desetljećima o povijesti južnoslavenskih naroda i nekadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, osim u knjigama o povijesti, čiji je neotuđivi dio i zločin u Jasenovcu, stanovnici Jugoslavije su informacije dobijali i kroz dokumentarne filmove koji su najčešće bili prikazivani kao dijelovi žurnala u kinima, prije početka igranog filma zbog kojeg je netko, zapravo, i došao u kino. Što se knjiga tiče navest ćemo dva primjera: enciklopediju Beogradskog izdavačkog i grafičkog zavoda izdanu 1976. godine u kojoj stoji: '... Jasenovac je bio ustaški logor u kojem je pobijeno 700 tisuća Srba, Jevreja, Roma, kao i antifašista Hrvata'. Drugi primjer je Školski leksikon, kojeg je tiskala zagrebačka Panorama 1965. godine i u kojem piše '... najveći logor smrti bio je u Jasenovcu, koji je progutao više od 700 tisuća zrtava!' Mogli bi još nabrajati desetine knjiga koje tvrde isto - a, to je da je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća ljudi. Međutim, Adil Zulfikarpašić, direktor Bošnjačkog instituta iz Züricha, kaže da je došao do dokumenata Zavoda za statistiku bivše Jugoslavije, prikupljenih između 1964. i 1968. godine u kojem stoji da je u Jasenovcu i Staroj Gradiški bilo mnogo manje žrtava nego što se, do sada, mislilo. Na prikupljanju podataka o žrtvama Jasenovca radilo čak 30 tisuća ljudi 'Po ovome dokumentu u Jasenovcu je od 1941. do 1945. godine ubijeno oko 59.000 ljudi od toga 33.846 Srba, 9.044 Jevreja, 6.544 Hrvata, Muslimana 948, Slovenaca 194, Makedonaca 7, Crnogoraca 38, Mađara 60, nacionalno neidentificiranih 6.849 što je ukupno 59.086 osoba. Za svakoga ubijenoga, manje-više, stoji koje je starosti, nacije, iz kojega je mjesta i gdje je ubijen - u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Na prikupljanju podataka za ovaj dokument radilo je čak 30 tisuća ljudi, kaže nas sugovornik, istaknuvši da je na njegovo objavljivanje tadašnja socijalistička vlast stavila embargo. Gospodin Zulfikarpašić kaže da razloge za zabranu objavljivanja može samo nagađati, a prema njegovom mišljenju tadašnja komunistička vlast stalno je pominjala cifru od milijun i 700 tisuća poginulih u Drugom svjetskom ratu na području Jugoslavije, jer im je trebala inozemna pomoć: 'Sumnjam u manipulaciju čiji je cilj da se ne ugrozi općeprihvaćena teza o stotinama tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu' - kaže direktor Bosnjačkog Instituta i objašnjava da je cijeli posao Zavoda za statistiku trajao od 1964. do 1968. godine, te da je te podatke, kasnije, imao namjeru objaviti nekadašnji savezni premijer Ante Markovic. Ante Marković htio objaviti kontroverzni dokument 'Prvi veliki popis što su ga vodile boračke organizacije bio je završen 1960. godine. Savezno izvršno vijeće je 10. juna 1964. godine donio odluku da se napravi jedna komisija i da je 1968. godine izvještaj bio pripreman za izdavanje. To je naglo proglašeno državnom tajnom, na to je stavljen embargo, ali se vidi iz predgovora gospodina Ibrahima Latifića i Dragutina Grupkovića da je to priređeno za javnost. Tada je, kako sam obaviješten, pripremeljeno 14 knjiga o žrtvama u Drugome svjetskom ratu od čega jedna o zrtvama u Jasenovcu, koju ja sada objavljujem. Sve je bilo povučeno i 1990. godine predsjednik SIV-a Ante Marković je imao saznanje o tome materijalu. On je ukinuo embargo i htio da se to objavi, sve je bilo pripremljeno za tisak, ali nikada nije ugledalo svijetlo dana. Netko kaže da je to objavljeno u dva primjerka, netko tvrdi u pet, a spominje se i deset primjeraka. U svakom slučaju, Bošnjački institut je došao do saznanja i do jednog primjerka i mi smo odlučili to objaviti. S obzirom na primjenjenu metodologiju i informacije, koje su Zavodu za statistiku stavljene na raspolaganju 1964. godine, može se zaključiti da postoje i dokumenti o žrtvama po tadašnjim republikama. Oni koji to posjeduju, kada vide da je Bosnjački institut objavio knjigu o jasenovačkim zrtvama, ne bi trebali imati razloga da se suzdrže od objavljivanja i drugih dokumenata', naglašava gospodin Zulfikarpašić koji na pitanje - jesu li ovi dokumenti išli na provjeru, prije njihova objavljivanja - odgovara: 'Kad vi taj dokumenat vidite uočljivo je na prvi pogled da se radi o originalnom izdanju jedne savezne komisije. Čim sam to dobio dao sam nekolicini prijatelja povjesničara, statističara koji su to pogledali i uvjerili me da se radi o ozbiljnom dokumentu koji zaslužuje da se da javnosti na uvid. Zagreb - antifašistički grad Pitali smo našeg sugovornika je li sadašnji predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman mogao imati spomenute dokumente kada je objavljivao da u Jasenovcu nije ubijeno više od 70.000 ljudi. '1968. godine su objavljeni statistički rezultati. Jedan ograničeni tiraž je predan određenim ustanovama, političkim i istorijskim. U to vrijeme, gospodin Tuđman je bio direktor Radničkog instituta i vjerojatno je dobio jedan primjerak. Međutim, to je kasnije proglašeno državnom tajnom i povučeno. Nemam uvida u to da li je on taj primjerak zadržao ili ga je po nalogu vratio nazad u Beograd. Vjerojatno je on imao taj dokument kad je mogao nešto takvo da tvrdi. U znanosti čovjek ne smije biti obziran ni prema kome nego samo prema istini, kaže Adil Zulfikarpašić. Kada se dogodi neki zločin treba imenovati njegove počinitelje, a zločin je ukoliko se ubije samo jedan čovjek, a ne tisuće njih. Zločin ne smije zastariti. Činjenica da je tamo ubijeno pet hiljada ljudi za mene je strašna. Da je ubijeno deset, to je još strašnije; da je ubijeno pedeset hiljada... molim vas, zamislite kako je to strašan broj. I sam sam bio za vrijeme rata u zatvorima ustaške države. Sam sam doživio mnoge jezive stvari. Tijekom rata kao ilegalac sam boravio u Sarajevu i Zagrebu. To je bio jedan antifašistički grad. Stanovao sam kod jednog oficira koji je bio antifašista koji je znao da dolazim iz šume, kod drugoga sam bio sakriven kad sam pobjegao s robije. Svi su ti ljudi meni dali pomoć i bili vezani za pokret otpora. Međutim, to daje šansu svima, narodima, ustanovama i sada hrvatskoj državi da se distanciraju od ubojica na taj način da se ubojice imenuju. Želim da se hrvatski narod ne stavi na stup srama kao genocidni narod pošto sam uvjeren da je većina toga naroda bila antifašistička. Organizacija NOB-a nigdje nije bila tako dobra kao u Hrvatskoj. Ja sam boravio u Hrvatskoj kao partizan, u Topuskome i na Moslavini i ja to najbolje znam'. Dokument o jasenovačkim žrtvama bit će objavljen kroz par tjedana Zanimalo nas je li bilo reakcija na najavu objavljivanja ovih dokumenata. Gospodin Zulfikarpašić kaže: Jeste, ali me je posebno iznenadila reakcija iz Zagreba. Meni su neki iz zagrebačke štampe rekli da sam ja to htio nekome prodati u Zagrebu. Nisam neki Rockfeler, ali sam vrlo imučan čovjek tako da meni nitko ne bi trebao ništa da plati. - I na kraju pitanje, kada će ova knjiga, odnosno kada će se dokumenti o jasenovačkim žrtvama objaviti? =Ja sam to dao u dvije-tri štamparije, ne zbog konspiracije nego obima posla. Odlučio sam da se to štampa u originalu, bez ikakvih ispravki. To se svakako mora tehnički urediti. Dokument je već u štampariji i može biti objavljen kroz par tjedana. Nadam se da će ova istina pomoći da se otkriju i nove istine, istine o svim zločinima počinjenim na području bivše Jugoslavije od 1941. do 1995. godine. To je moj jedini motiv i osnovna nakana, kazao je na kraju interviewa Adil Zulfikarpašić, direktor Bošnjačkog instituta iz Züricha". 060156 MET aug 98