30. VII. - L'EXPRESS - O RASIZMU NA INTERNETU

FRANCUSKA L'EXPRESS 30. VII. 1998. Rasizam na internetu "'Ujedinite europski i američki svijet kako bi se obranila arijevska rasa', 'Tajna veza između crnaca i Židova, 'Plinska komora je mit'. Ovakvi bi se užasni naslovi mogli nalaziti na promidžbenim letcima. A oni se posve slobodno kreću internetom. 'Mreža' je postala omiljena tribina za neonacističke, rasističke, protusemitske i revizionističke teze. Prema riječima Jean-Yvesa Camusa, dužnosnika Europskog centra za istraživanja o rasizmu i protusemitizmu, na internetu postoji više stotina adresa s neonacističkim sadržajem. Prema francuskim zakonima, za takvu djelatnost može se izreći zatvorska kazna u trajanju od godinu dana, uz novčanu kaznu od 300 tisuća franaka. Ali internet pravosuđu zadaje mnoge muke. 'Postoje pravna sredstva za kažnjavanje postavljanja rasističkih sadržaja na internet, ali moramo naučiti kako ih koristiti', kaže Stephane Lilti, pravnik specijaliziran za informatiku. On je uključen, na strani Francuske udruge židovskih studenata, u sudski proces protiv Jean-Louisa Costesa, autora pjesama na internetu čiji je sadržaj otvoreno rasistički. Proces je izgubljen 10. srpnja 1997. godine, zbog zastarjevanja. Poslije toga Lilti je pokušao s novim procesom, a nada se da će do prosinca ove godine uspjeti postići osudu autoran pjesama i onoga koji mu je omogućio pohranjivanje tih podataka na internetu. 'Budući da ne postoje prethodni slučajevi, šanse za dobivanje toga procesa vrlo su ograničene. Pravosuđe tek sada sramežljivo počinje suditi onome što se zbiva na internetu', priznaje Lilti. Poteškoće na koje pravnici nailaze pri suđenju autorima neonacističkih sadržaja nisu uzrokovane nepostojanjem zakona, nego problemima u praktičnoj primjeni. A oni su uvjetovani načinom na koji je sadržaj prikazan - ekranom - i pravilom o zastarjevanju već tri mjeseca poslije objavljivanja, kako stoji u zakonodavstvu. Čim prođe taj rok, autor rasističkih sadržaja više ne može biti osuđen. 'Sadržaj adresa na internetu mijenja se iz dana u dan', kaže Lilti. 'Stoga je teško podizanje optužnice. Teško je odrediti i točan nadnevak prvog objavljivanja. A da i ne pričamo o traženju imena i adrese koji se mogu vrlo brzo promijeniti'. Ni pronalaženje autora ne može se obaviti bez poteškoća. Često se iza neke adrese ne krije nikakvo ime. Ako živi u inozemstvu, protiv autora nekog sadržaja mora se pokrenuti sudski postupak u državi koju je izabrao za svoje prebivalište, a sve to produljuje sam sudski postupak. No, autor nije jedina osoba koju se može napasti zbog toga. Pravnu odgovornost snosi i voditelj publikacije ili vlasnik tehničkog uređaja na kojemu su podaci pohranjeni. 'Kad je riječ o internetu, onaj koji pruža tehničke uvjete za objavljivanje ima ulogu voditelja publikacije'. Prema zakonu, on mora 'osobno' biti na strani autora. 'Glavni argument pružatelja usluga na internetu upravo je izjava da nisu odgovorni za sadržaje nego samo za tehničku potporu'. No, odgovornost pružatelja usluga na internetu ipak je priznata 9. lipnja ove godine, na sudskom procesu protiv vlasnika jedne adrese na internetu na kojemu su prikazane fotografije bez pristanka osobe koja se na fotografijama nalazila. Tada je jedan sudac visoke sudske instance u Parizu izjavio da 'pružatelj usluga mora paziti na moralnost sadržaja koji se na njegovim uređajima nalaze i na to da li njegovi korisnici poštuju deontološka pravila interneta te zakone i pravilnike kojima se štite prava trećih osoba'. No, Jean-Yves Camus pesimistički drži da to neće riješiti problem kad je riječ o stranim adresama na internetu: 'Internaute ništa neće spriječiti da te sadržaje potraže na američkim ili skandinavskim adresama'. Kao i internet, rasizam i protusemitizam ne znaju za granice", piše Laurence Despins. 040320 MET aug 98