NJEMAČKA 30. VII. RDW: KOSOVO NEGATIVNO UTJEČE NA STANJE U BIH

DEUTSCHE WELLE - RDW Program na njemačkom jeziku 30. VII. 1998. Dobiva li Beograd odriješene ruke? Nakon Bosne islamsko je stanovništvo na Kosovu drugi put na europskom tlu izloženo teroru i bespravnosti, upozorava Viktor Meier. "Zapadna politika prema Kosovu sve se manje trudi izraditi rješenje prihvatljivo ne samo za Srbe već i za Albance. Slobodan Milošević može ponovno zapovijediti policiji akcije poput onih s početka sukoba; osim toga, jugoslavenski Predsjednik po volji angažira vojsku. Ti su postupci potaknuli pitanja namjerava li zapravo zapadna politika sasvim ciljano pustiti Miloševića da prvo izbori vojnu pobjedu te će ga tek nakon toga potaknuti da Albancima odobri skromna prava na autonomiju kako bi u budućnosti imala mir. Čini se da Pariz i Rim razmišljaju upravo na takav način - o Moskvi da i ne govorimo. Što se tiče Bonna, ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel očituje razvodnjeno stajalište, popraćeno neprekidnim pokušajima ulagivanja Parizu i Moskvi. Već u Bosni nazrijela se svojedobno - pod egidom lorda Owena - namjera (posebno među Europljanima) o svojevrsnoj 'obradi' Muslimana kao slabije strane kako bi kasnije bilo lakše potaknuti ih na sporazum, utemeljen na za njih nepovoljnom 'statusu quo'. Motiv takve politike prema Kosovu proizlazi kod većine Europljana vjerojatno iz njihove želje da Kosovo ostane u sastavu Savezne Republike Jugoslavije te iz njihovog jedinog interesa sprječavanja širenja sukoba na susjedstvo. Oni vjeruju da je taj cilj postignut i zato svoje poteze ograničavaju na prazne rječi. Tako je upravo postupilo izaslanstvo Europske unije u Beogradu i Prištini. EU mora pripaziti da takvim besmislenim misijama ne proigra i posljednje ostatke svog vanjskopolitičkog prestigea. Istodobno se čini da Amerikanci i Britanci pak još uvijek nastoje ostvariti rješenje koje će biti prihvatljivo za obje strane. No, i Amerikanci su pritom sami ograničili vlastiti manevarski prostor, pridružujući se nastojanjima za ublažavanjem prijetnje vojnom intervencijom NATO-a. Američki posrednik Richard Holbrooke postigao je svojedobno u Bosni uspjeh samo zato što je gotovo uvijek mogao zaprijetiti vojnim akcijama, iako već tada pojedini američki generali nisu htjeli ni čuti za vojne udare. Ni danas američki časnici, koji imaju glavnu riječ i u NATO-u, ne bi ni u kom slučaju prihvatili kopnene operacije na Kosovu već u krajnju ruku samo zračne napade - doduše, čak i njih samo ako bi prethodno dobili dozvolu za neutralizaciju čitave mreže srpske protuzračne obrane. Ta se pak opcija političarima čini prerizičnom. Čini se da Zapad podcjenjuje rizike politike suzdržanosti u pitanju Kosova. Obnova donekle normalnog života na Kosovu nije više moguća, a dio Albanaca mogao bi u bijesu zbog ponašanja Zapada srnuti u nekontrolirane reakcije - primjerice, terorističke udare. Prve posljedice već se pokazuju u Bosni. Činjenica da Milošević ponovno bez ikakvih problema može prkositi Zapadu, te da to i čini, potaknula je bosanske Srbe da otvrdnu svoje stajalište prema Daytonu. Njihov novi umjereni premijer Milorad Dodik izložen je pritisku nacionalista i mora im činiti ustupke. Stav Zapada prema Kosovu stvara kod sve tri strane u Bosni dojam da više ne treba očekivati uistinu djelotvoran pritisak, usmjeren na ispunjavanje Daytonskog sporazuma. Američko odbijanje potpore pri budućim pokušajima hvatanja dvojice ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića dolazi kao naručeno, dodatno potvrđujući taj dojam. Na dulji rok vjerojatno će podjednako negativno utjecati činjenica da je islamsko stanovništvo, nakon Bosne, na Kosovu drugi put na tlu Europe izloženo na milost i nemilost bespravnosti i teroru. Srbi su u Orahovcu ubili muslimanskog imama. Islamska solidarnost još nije posebno djelotvoran čimbenik u međunarodnoj politici prema Kosovu, ali ako nije danas, može biti sutra", upozorava Viktor Meier. (RDW) 310104 MET jul 98