NJEMAČKA 8. VII. SZ: NOVI KONCEPT ZA KOSOVO NEMA PERSPEKTIVE

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 8. VII. 1998. Na Kosovu ne postoji dobra volja "Zapad je vrlo rano na Kosovu preuzeo konkretne obveze: prvo, Srbima je u slučaju nastavka agresije zaprijetio intervencijom NATO-a; drugo, tu je intervenciju u međuvremenu uvjetovao mandatom Vijeća sigurnosti UN-a. Glupim slijedom događaja te se dvije točke trenutačno isključuju. Rusi i Kinezi spriječit će putem UN-a svako upletanje u 'unutrašnja srpska pitanja' jer i oni imaju svoje Kosovo - Čečeniju, odnosno Tibet. Dakle, Zapad je doslovno preuzeo takve obveze da se više ne može maknuti s mrtve točke. Nakon diplomatske paralize uslijedila je eskalacija vojnih sukoba na Kosovu. Vanjski svijet upravo gubi posljednje mogućnosti utjecaja; pregovora nema, preostali su samo meci. U toj gotovo bezizglednoj situaciji šest članica međunarodne kontaktne skupine za Balkan pokušat će ove srijede u Bonnu na određeni način krenuti iz početka. Pregovore između Srba i Albanaca trebala bi pokrenuti čarobna riječ - 'Dayton'. Analogno miru za Bosnu, kontaktna skupina želi sukobljenim stranama postaviti 'okvirne podatke' za rješenje, formulirao je nastojanja njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel. Prvi korak u konceptu koji je izradilo njemačko ministarstvo vanjskih poslova jest primirje. Nakon toga protivnici bi trebali početi razgovarati, a dnevni red razgovora odredit će ovaj put međunarodna zajednica. Obje strane bit će suočene s 'temeljima rješenja u obliku autonomije', a obećana su i međunarodna jamstva za odgovarajući nadzor. Uistinu, nakon dosadašnjeg - jalovog - ograničavanja kontaktne skupine na prijetnje i nade, izrađen je koncept političkog rješenja. Dakle, posrijedi je važan korak međunarodne zajednice na putu prema otvaranju novog manevarskog prostora - kada bi se moglo računati na sljedeće korake. U to, pak, valja sumnjati jer su diplomati sami sebi vezali ruke. Ključna razlika u odnosu na Dayton, u kojem su politički ciljevi dobili vojnu zaštitu, jest nedostatak djelotvornih sredstava pritiska u konceptu za Kosovo. Provedba tog koncepta ovisi jedino o dobroj volji dva protivnika, a njima baš to nedostaje. Sve dok neprijatelji budu mogli oči u oči raspravljati o prijedlozima svijeta, diplomati zapravo mogu sami sebi uštedjeti rad na konceptu autonomije. Naime, rezultata neće biti zato što Beograd to ne želi i zato što je u vodstvu kosovskih Albanaca u međuvremenu nastupila lančana reakcija koja vodi prema raspadu na suprotstavljene malene skupine. Zar Zapad to ne zna? Naravno da zna, ali smatra da ne može drugačije postupiti. Naime, rasprava kontaktne skupine još uvijek nije ništa više od najmanjeg zajedničkog nazivnika u nastupu s Moskvom, koja nastupa u ulozi zaštitnice Srba. Rusi sprječavaju odlučan nastup protiv Beograda, neprekidno prijeteći Zapadu 'ozbiljnim posljedicama' u slučaju odvojene intervencije NATO-a. Dakle, između redaka novog koncepta treba pročitati sljedeće: Zapadu je pomirenje s Rusijom važnije od pomirenja Srba i Albanaca. Teškom mukom izrađena nova sigurnosna arhitektura za posthladnoratovsko razdoblje, vezanje Moskve za NATO, proširenje zapadnog obrambenog saveza na istok - ništa od svega toga ne smije biti žrtvovano na oltaru Kosova sve dok u tom takozvanom ratu niskog intenziteta stradava tek nekoliko gerilaca, policajaca i civila. Zvuči cinično ali ima svoje ime - realpolitika. Nezgoda je u tome što stvarnost može brzo pregaziti takvu politiku, a rat niskog intenziteta može se brzo razbuktati u pravi požar. Naime, ratne poglavice obje strane smatraju oružane sukobe nastavkom realpolitike njihovim specifičnim sredstvima", zaključuje Peter Münch. 090138 MET jul 98