DELO-PO UKUSU MARJANA PODOBNIKA-27. VII.

SLOVENIJA DELO 27. VII. 1998. Po ukusu Marjana Podobnika "Neuobičajena oštrina slovensko-hrvatskog diplomatskog dijaloga koja je obilježila nedavni sastanak međudržavnog povjerenstva za granicu i zadovoljstvo jedne od koalicijskih partnerica čvrstinom slovenskih stajališta potvrđuju da Ljubljana u pregovorima sa Zagrebom usklađuje drukčiji pristup. On je odraz koketiranja s vanjskopolitičkom logikom potpredsjednika vlade. Blokada u vladinoj koaliciji zbog različitosti pogleda na način sređivanja odnosa s Hrvatskom dosegla je točku koja nalaže promjenu tona bilateralnih pregovora - usklađenost s vrlo jasnom melodijom, onom koju rado sluša Marjan Podobnik. Promjena nije ni nelogična ni neočekivana: Slovenska narodna stranka već dulje vremena daje do znanja da je došao kraj njezinoj državotvornosti u nekim ključnim vanjskopolitičkim odlukama (kao što je recimo brisanje 68. članka ustava) što sama shvaća kao 'popuštanje', te da glede Hrvatske namjerava ići do kraja. Uvertira zamrzavanju sređivanja slovensko-hrvatskih odnosa, ako vladin postupak nije usklađen s 'narodnom' politikom, bili su zapleti sa sporazumom o malograničnoj suradnji, dotjerani do apsurda. U bilateralnom dogovoru koji donosi vrlo konkretne koristi odnosno olakšava život pograničnih stanovnika, SLS progone strahovi o prejudiciranju određivanja državne granice, zbog čega sada čak traži procjenu njegove ustavnosti. Podobnikov pristup rješavanju odnosa sa Zagrebom koji jaše na valu osjećajnosti i za većinu nadasve blagozvučnih maksimalističkih zahtjeva, ali osim golih napinjanja odnosa i uzvišene retorike o 'neservilnoj' susjedskoj politici te 'uspravnosti' u osiguranju slovenskih nacionalnih interesa, ne nudi ništa. Diplomaciji samo opasno oduzima manevarski prostor i mogućnost svakog kompromisa, a ujedno je i štetan za državu. Nije ga briga za međunarodni kontekst, da naime slovensko-hrvatski dossier ne može biti otvoren do u nedogled, osobito ne zbog prvog vanjskopolitičkog cilja te države, članstva u Europskoj uniji. Ne razumije ni unutarnjopolitički okvir da svakodnevno sitno cjenkanje nije državotvorni postupak onoga koji snosi odgovornost za vladanje. A tuđe su mu takve 'finese' kao što je svijest da se granice u Europi ne mijenjaju drukčije nego uz suglasnost ili da slovenska država na postupak hrvatske ne može odgovarati jednakim koracima u drugom smjeru. Je li oštrina u diplomatskom dijalogu, koja se toliko sviđa predsjedniku narodne stranke i koju, po novom, nadziru i dva eselesovska člana međudržavnog povjerenstva za određivanje granice, samo vanjski lik ispod kojega će prije ili kasnije izroniti ista stručna rješenja? Struka koja već nekoliko godina marljivo prebire inačice na temu pitanja Piranskog zaljeva doista ne može izmišljati nešto novo. Stručnih kriterija nedostaje, a za dodatak i diplomatskog optimizma koji je dosad bio stalno na zalihi. No potpredsjednik vlade svakako ima pravo u nečemu: pregovori sa susjednom Hrvatskom potrajat će još neko vrijeme. A možda stvari i nisu tako crne i prvi bi čovjek Slovenske narodne stranke mogao ponuditi kakav uporabljiv recept za postupak s Hrvatskom? Ako je SLS doista stranka tako spretnih trgovaca kako to dokazuje na unutarnjopolitičkom terenu, mogla bi primijetiti što je za hrvatsku politiku u odnosima sa Slovenijom najveći problem i kakvo simbolično značenje Zagreb pripisuje Svetoj Geri odnosno Trdinovu vrhu. A to je pregovarački adut kojega s ove strane granice do sada nisu znali iskoristiti" - piše Saša Vidmajer. 280024 MET jul 98