27. VII. EL PAIS - O SUĐENJU UČESNICIMA U RADU POSEBNIH PROTUTERORISTIČKIH SKUPINA

SKUPINA ŠPANJOLSKA EL PAIS 27. VII. 1998. Suđenje pripadnicima GAL-a Novinar lista Julio M. Lazaro piše o suđenju glavnim pokretačima i upletenima u aferu s prekoračenjem ovlasti pri stvaranju posebnih protuterorističkih skupina GAL čiji je zadatak bio uhićenje ili uklanjanje vođa terorističke organizacije ETA, uključujući i djelovanje na francuskom teritoriju. U članku, među ostalim, stoji: "Već nakon suočavanja okrivljenih počelo se predosjećati da će tu biti osuda, budući da je tim suočavanjima, na veliko iznenađenje, bio izložen i bivši ministar unutarnjih poslova Jose Barrionuevo koji je u sudnici ugledao glavnoga svjedoka optužbe Juliana Sancristobala, a pred njim se našao i bivši socijalist Ricardo Garcia Damborenea. Da će kazne biti visoke počelo se naslućivati iz lagano ironičnog tona tužitelja Jose Maria Luzona, i po agresivnosti i sarkazmima kojima je iznosio optužbe protiv bivšeg državnog tajnika Rafaela Vere, koji je bio čovjek od povjerenja za Josea Barrionuevu, tvrdeći da bez te dvojice prljavi rat protiv ETA-e 'ne bi bio moguć'. Dvadeset i dvije iscrpljujuće sjednice suđenja zbog uhićenja Segunda Mareya (inače francuskog državljanina iz grada Hendaye, op. prev.), kojima je prethodila trogodišnja istraga puna prevrata, u sljedećih će nekoliko dana završiti odlaskom u zatvor jednog ministra i jednog državnog tajnika iz demokratskog razdoblja Španjolske, a izdržavat će kazne od 13 godina zatvora zbog prekoračenja ovlasti pri uhićivanju i pronevjere javnog novca. (...) Budući da će se konačna presuda saznati tek ovoga tjedna, i dvije različite strategije kojima se služila obrana tijekom ovog slučaja izgleda da su glavni razlog njihovih loših rezultata za okrivljene. Sveučilišni profesor Jose Maria Stampa Braun, koji je prije dva desetljeća uspio obraniti, uz simboličnu kaznu, potpukovnika Antonia Tejera zbog upletenosti u državni udar u operaciji Galaxia, na ovom je suđenju bio glavni strateg priznavanja i igrao je na kartu izvlačenja od kazne pozivanjem na 'načelo poslušnosti' i obavljanja zločina kao rezultata zapovijedi. Slušajući njegove savjete, deset od dvanaest okrivljenih sjelo je na optuženičku klupu priznajući sudjelovanje pri uhićenju Segunda Mareya. Inačice priče koju su oni ispričali tako su usklađene da su se dobro slagale, i svi su, od običnih policajaca do guvernera grada Vizcaya Juliana Sancristobala, govorili tako da se priča razvija u istome smjeru, da se složi kao puzzle, a vodila je prema vrhu - prema Ministarstvu unutarnjih poslova. Umjesto da se brane od optužba glavnog tužitelja i ostalih, tih deset okrivljenih i njihovi branitelji usredotočili su se na napad na Veru i Barrionueva pokušavajući dokazati, uz optužbu, da je zapovijed za uhićenje 'stigla odozgo', a oni da su samo ispunjavali zapovijedi. Odvjetnici Manuel Cobo del Rosal i Pablo Jimenez de Parga, koji su branili Josea Barrionuevu i Rafaela Veru, pobijali su optužbu da su oni zapovijedili i financirali samo uhićenje, a nastojali su kritizirati i vrlo diskutabilan način rada istražnog suca Baltasara Garzona, u teško izvedivom pokušaju poništavanja njegovih rezultata istrage. (...) Sljedećih nekoliko dana suđenja inspektori iz odjela za obavještajnu djelatnost u Bilbau, koji su čuvali Mareya deset dana njegova zatočeništva, izjavili su da su bili uvjereni da sudjeluju u operaciji nadziranja nekog vrlo važnog vođe ETA-e 'u okviru nekakve posebne, tajne akcije, po narudžbi Vlade', i ustrajali su pri tvrdnji da je samo uhićenje bilo zakonito. A s razine nižih policajaca pokušalo se reći da je Mareyevo 'uhićenje' izvedeno po 'operativnoj zapovijedi iz vrha Ministarstva unutarnjih poslova'. Inspektor Francisco Saiz Oceja, koji je unajmio kućicu u Colindresu, i zapovjednik cijele skupine Julio Hierro, potvrdili su da je iza cijele te 'operacije od državne važnosti' stajala španjolska vlada. Uspinjanjem prema vrhu, optužbe su se sve više usmjeravale na jednu osobu. Zapovjednik policije u Bilbau Miguel Planchuelo i zapovjednik odjela za protuterorističku borbu Francisco Alvarez, izravno su optužili Veru i Barrionueva za telefonske pozive koji su navodno, obavljeni iz ministarstva, a kojima se utvrdilo da je u Mareyevom slučaju načinjena pogreška. A nekadašnji vatreni glavni tajnik Socijalističke stranke za španjolsku pokrajinu Vizcaya Ricardo Garcia Damborenea odluku o tome da se protiv ETA-e počne djelovati u Francuskoj pripisao je Felipeu Gonzalezu. Julian Sancristobal, glavni svjedok optužbe protiv Barrionueve i Vere, ograničavao se samo na optuživanje svojih okrivljenih kolega, a reference su mu opet bili neki okrivljenici. I svi su se oni slagali u tvrdnji da je Sancristobal bio veza između Bilbaa i Ministarstva unutarnjih poslova u Madridu. Stoga je u njegovu iskazu ključ za naginjanje vage na jednu ili drugu stranu, tj. skidanju odgovornosti ili okrivljavanju nadređenih. Između stalnih izjava da 'poštuje' svoje nekadašnje šefove, Sancristobal ih je svjesno optužio. Izjavio je da je on taj koji je Barrionuevi i Veri rekao da postoji mogućnost uhićivanja jednog pripadnika ETA-e u Francuskoj te da je od dužnosnika ministarstva unutarnjih poslova dobio 'potporu i dopuštenje'. A ta je 'potpora' uključivala i milijun francuskih franaka koje mu je, kako je izjavio, Vera osobno predao, a Barrionuevo je s time bio upoznat. (...) Od tri dijela optužnice koju je sastavio glavni tužitelj i istražni suci, Vrhovni je sud na kraju isključio optužbu za stvaranje naoružane skupine, a to će prilično smanjiti kazne za šest glavnooptuženih, za koje je glavni tužitelj tražio dodatnih osam godina zatvora. Razlog za isključivanje tog dijela optužnice jest nedostatak dokaza. (...) Tako će se kazne pripadnika policije koji su se željeli opravdati optužujući svoje zapovjednike i koji su svoje ponašanje pravdali 'ispunjavanjem zapovijedi', biti između pet i šest godina zatvora, zbog neovlaštenog držanja osobe u zatočeništvu. (...) Ricardo Garcia Damborenea, 'ideolog' prljavog rata, dobit će 8 do 9 godina uvjetnog zatvora, zbog držanja u zatočeništvu. Jose Amedo, bivši zamjenik policijskog inspektora koji je pregovarao s francuskim plaćenicima i koji im je omogućio da zatočenika prevezu u Španjolsku, oštro je osuđen. Najvjerojatnije će se vratiti u zatvor kako bi odslužio novu kaznu od 11 do 12 godina zatvora. U istoj skupini, s kaznama od 11 do 12 godina zatvora, nalaze se, zbog zatočivanja i malverzacija, Francisco Alvarez i Miguel Planchuelo. Na vrhu, s kaznama koje mogu dostići i 13 godina zatvora, nalaze se bivši ministar Barrionuevo, bivši državni tajnik Rafael Vera i čovjek koji ih je najviše optuživao, Julian Sancristobal". 280023 MET jul 98