NEW YORK TIMES 26.7. KARADŽIĆ I MLADIĆ

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 26. VII. 1998. Sjedinjene Države odustale od plana za uhićenje Karadžića i Mladića u BiH "Nakon što su potrošene dvije godine i deseci milijuna dolara za pripremanje misije, obučavanje komandosa i skupljanje podataka, Sjedinjene su Države napustile svoje tajne planove za uhićenje dviju najtraženijih osoba optuženih za ratne zločine u BiH - Radovana Karadžića i Ratka Mladića, ratne političke i vojne čelnike bosanskih Srba, piše Tim Weiner, pozivajući se na visoke dužnosnike američke administracije. Provedbu planova tajnih misija za uhićenje Karadžića i Mladića odbijali su godinama američki zapovjednici koji se su bojali krvoprolića, francuski časnici koji su bili neskloni poduzimanju takve akcije i dužnosnici američke vlade koji su dijelili osjećaj da bi takva misija mogla obnoviti srbijansku agresiju", piše Weiner. Karadžić i Mladić su prije tri godine u Den Haagu optuženi za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. UN-ov sud ih je optužio za ubijanje, granatiranje, proganjanje i deportiranje civila diljem BiH, kao i za pokretanje snajperskih napada na civile u Sarajevu i uporabe pripadnika mirovne misije UN-a kao ljudskih štitova. 'Učinjen je golem napor u prikupljanju podataka i izradi planova za uhićenje Karadžića i Mladića' tijekom 1996. i 1997. godine, izjavio je bivši visoki dužnosnik State Departmenta. Nacionalna sigurnosna agencija, koja provodi elektronsko prisluškivanje za američku vladu, potrošila je milijune dolara tragajući za Karadžićem i Mladićem. Agenti FBI-a i američke policije odlazili su u BiH gdje su na terenu radili isti posao. Tajna komora Sjedinjenih Država i vojnih časnika NATO-a, s tajnim nazivom Amber Star, dijelila je podatke i izrađivala ideje za hvatanje spomenutog dvojca. Britanci su podupirali misiju, ali su francuski časnici, čiji su vojnici u sklopu mirovne misije UN-a kontrolirali područje gdje su Karadžić i Mladić živjeli, prema njoj bili duboko sumnjičavi, dok su američki časnici odbijali dijeliti obavijesti sa svojim francuskim kolegama, strahujući da će procuriti. Bez obzira na navedene zapreke, plan za uhićenje Karadžića i Mladića dobio je svoj oblik. Balkan Task Force američke obavještajne službe CIA-e, podupirao je plan svježim podacima o kretanju i prebivalištu optuženika, iako su viši dužnosnici CIA-e prema misiji bili sumnjičavi. Nakon dvije godine, trošak obavještajnog rada, planiranja i obučavanja vojnika narastao je na nekoliko desetaka milijuna dolara, a prema jednoj procjeni čak na više od 100 milijuna dolara. Tijekom prošlog ljeta vojnici američkih postrojba za posebne namjene poslani su u Njemačku, spremni provesti plan uhićenja Karadžića. Sve se to izjalovilo, dijelom i zbog toga što su neki viši američki časnici plan smatrali pogibeljnim. Rasprave o misiji uhićenja Karadžića sličan su odjek imale i unutar Clintonove administracije: civili su pozivali na vojnu akciju na teritoriju koji živi između rata i diplomacije, dok su vojnici s oprezom gledali na potencijalno kontroverznu misiju u dijelu svijeta u kojem vlada gotovo potpuno bezvlašće. Ukoliko američki vojnici i njihovi saveznici ne krenu u akciju s velikim brojem vojnika, neki bi od njih mogli i poginuti pokušavajući uhititi Karadžića i Mladića, obrazlagali su vojni časnici. A čak i kada bi krenuli s potrebnim, dakle velikim brojem vojnika, tvrdili su vojni zapovjednici, rizik nadvladava potencijalne političke dobitke. Rizik bi bio, kako je ustvrdio jedan visoki dužnosnik američke administracije, da će nekoliko stotina Srba poginuti u napadu američkih i snaga NATO-a. Te bi pogibije mogle galvanizirati najnasilnije i najogorčenije elemente među Srbima, a to bi pak moglo ponovo inicirati ratnu groznicu na Balkanu. S druge strane, neki su američki diplomati tvrdili da je trajni mir u BiH nemoguće postići bez uhićenja Karadžića i Mladića. "Morate ih uhvatiti", rekao je bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraith. "Pravda neće biti zadovoljena dok njih dvojica nisu ili mrtvi ili za optuženičkom klupom", rekao je graditelj Daytonskog sporazuma Richard Hoolbroke, koji smatra da je uhićenje Karadžića i Mladića najvažniji nedovršeni posao na Balkanu. Međutim, dužnosnici Bijele kuće, uključujući i predsjednika Clintona, nisu mogli uvjeriti vojsku da je uhićenje ove dvojice bosanskih Srba rizik vrijedan poduzimanja. "Sasvim su sigurno bili oprezni. Želja jest da vojska bude oprezna i pažljiva, ali i djelotvorna", rekao je Galbraith. Izgleda da prigoda za uhićenje nije nedostajalo. "Mogli smo ih uhvatiti vrlo lako, ali nismo zbog otpora u visokim vojnim krugovima", istakao je dužnosnik Clintonove administracije. Primjerice, jednog je dana u veljači 1996. godine Karadžić sa svojim vozilom prošao kroz četiri kontrolne točke NATO-a, od kojih su na dvije pregled vršili Amerikanci, dodao je isti dužnosnik. Sadašnja je američka politika da se Karadžića i Mladića iscrpi, da smanje njihove gospodarske, političke i osobne moći. U međuvremenu, ako sve bude u redu, njih će dvojica pasti u ruke NATO- a kao "trulo voće", smatra jedan američki dužnosnik. "Led postaje sve tanji, poglavito pod Karadžićevim nogama. Njegova sposobnost da potkupljuje policiju i da plaća svoj čuvare teško je narušena. Jednog će se dana možda i sam predati", dodao je. To je očigledno najbolja nada američkih dužnosnika da ga privedu pravdi", završava novinar. 270229 MET jul 98