DIE PRESSE-OPASNOST ZA PROMATRAČE-24. VII.

AUSTRIJA DIE PRESSE 24.VII. 1998. "Potpuno izručeni svim nasilnim akcijama' Clemens Schuhmann piše o opasnostima koje prijete promatračima UN- a. "Kako pokazuje najnovije ubojstvo četvorice suradnika UN-a u Tadžikistanu, mirovne akcije u jednoj od zemalja potresanih (građanskim) ratnim metežima kriju mnoge opasnosti i rizike. Major Guenter Maurer koji je već tri puta bio u akciji kao promatrač UN-a (Irak/Iran, Kambodža i Irak/Kuvajt), može o tome puno reći. "Budući da su promatrači UN-a u načelu nenaoružani, bez milosti su izručeni svim nasiljima', naglašava koruški časnik u razgovoru s ovim listom. Austrijanci su često žrtve takvih akcija: 1995. jedan je 52-godišnji dopukovnik ustrijeljen u Tadžikistanu; početkom 1997. tadžikistanski su odmetnici u dvije akcije uzeli kao taoce suradnike UN-a - među njima i jednog austrijskog vojnog promatrača - ali su ih kasnije oslobodili. Za sada je u akciji ukupno 1056 austrijskih plavih kaciga - od zapadne Sahare preko Cipra i Sirije do Tadžikistana. Među njima se može pronaći i 37 promatrača, koje javnost uglavnom ne primjećuje. Časnici - od čina kapetana - među ostalim moraju ispunjavati sljedeće uvjete da bi mogli djelovati kao osiguravatelji mira: jedna dovršena akcija peace-keepinga (Cipar, Bosna, Golan), znanje engleskog jezika - stupanj C (sposobnost tečne konverzacije), vojna vozačka dozvola, trotjedni opći tečaj za promatrače UN-a kao i dvotjedni pripremni tečaj koji se odnosi na mjesto akcije. Osim vojnog stručnog znanja, po Maurerovu mišljenju najvažniji uvjeti za promatrača UN-a su fleksibilnost, samostalnost ('treba znati kuhati, prati i peglati, to vam nitko ne radi') kreativnost, kao i timski rad. Osim toga treba biti 'strpljiv čovjek, sposoban za pregovaranja'. Zašto netko uopće postaje promatrač UN-a? Za Maurera je odlučujuće, osim vrlo dobrih mogućnosti zarade (60 do 100 tisuća šilinga netto na mjesec, - 'jako pozitivna popratna pojava') što zemlji koja je na dnu, 'može pomoći u obnovi'. Osim toga svakom se akcijom enormno šire vlastiti obzori i rađa se razumijevanje za strane narode i kulture. Što Maurer pokušava pojasniti na jednom primjeru: u jednoj od svojih misija bio je zajedno s jednim Hindusom iz Indije i jednim muslimanom. Za kuhanje je trebalo imati puno mašte. 'Hindus ne jede govedinu, musliman ne jede svinjetinu, a samo od ribe i kokoši ne može se živjeti'. Stoga su odlučili kupiti tri garniture tanjura, lonaca i pribora za jelo. 'Kad smo jeli zajedno, uvijek smo bili za kokoš s rižom', priča Maurer smijući se. U Unikom - misiji na iračko-kuvajtskoj granici živi se u timovima od po osam promatrača UN-a. Ponekad se osjećaju usamljeno. 'Zbog toga je pošta iz domovine jako važna za moral', naglašava Maurer. S iračkim je stanovništvom bilo izvanredno teško uspostaviti kontakt, jer živi pod stalnim nadzorom. 'Jedini kontakti su kad ostavljaju ranjenike ispred našeg stožera', kaže Maurer. No iračke žrtve mina nisu smjeli prebacivati na kuvajtsku stranu jer su tamo zbog toga prosvjedovali - jednako kao i na iračkoj strani, jer bi time nastala mogućnost za neku vrstu uzimanja talaca. Nakon što bi pacijenta na iračkoj strani skrpali u bolnici koju vode njemački liječnici, morali su ga vratiti u najkraćem roku. 'Tužno je pri tomu da predajete pacijenta i znate da će umrijeti jer zbog nedostatka lijekova nema daljnjeg liječenja', žali Maurer. No, drukčije ne ide, jer se moraju poštovati pravila igre" - piše Clemens Schuhmann. 240221 MET jul 98