15. VII. LIBERATION - O RAZVOJU GOSPODARSTVA I DEMOGRAFIJI U EUROPI

FRANCUSKA LIBERATION 15. VII. 1998. Što predviđa demografija Razvoj gospodarske situacije devedesetih godina, osobito u Europi, jako se razlikuje od onoga iz sedamdesetih ili s početka osamdesetih godina. Nakon razdoblja s velikim vanjskim deficitom (u većini država, osim u Njemačkoj), nedovoljnom štednjom, velikim gospodarskim rastom, brzim povećanjem plaća, pretjerano visokom inflacijom i nikakvim ili čak i negativnim stvarnim kamatama, došlo je desetljeće trgovinskih viškova, prevelike štednje, stagnacije gospodarske aktivnosti i stvarnog rasta plaća te niske inflacije i visokih stvarnih kamatnih stopa. Moglo bi se naći dosta različitih objašnjenja za takvu promjenu. Zbrka na tržištu, povećavanje konkurencije, otvaranje granica, nove tehnologije itd. Ali bi se sve to moglo povezivati i s velikim demografskim promjenama. Sedamdesetih godina u Europi je bilo mnogo mlađih od dvadeset godina, dok je onih u dobi od 40 do 60 godina, rođenih između dva rata, bilo jako malo. A upravo ta skupina stanovništva ima pozitivnu štednju. Oni se više ne moraju zaduživati i imaju visoka primanja. Na kraju devedesetih godina ta je dobna skupina jako brojna. Iako je sama po sebi sklona štednji, ta dobna skupina ima i dodatni razlog za stavljanje novca na stranu. Oni znaju da je sljedeći naraštaj malobrojan i da će javni mirovinski sustavi imati velikih problema. Kakva će, prema tome, biti gospodarska ravnoteža koja je time izazvana? Štednja je jaka, potražnja slaba, a gospodarski je rast usporen. Nezaposlenost raste brzo zato što je brojno potencijalno aktivno stanovništvo, a to izaziva smanjivanje plaća. Inflacija je slaba, istodobno zato što se plaće slabo povećavaju i zato što je slaba potražnja za robom. A niska inflacija izaziva povećanje stvarnih kamatnih stopa. Priljev novca u obliku štednje izaziva porast vrijednosti na tržištima vrijednosnica. Te teorijske posljedice postojanja brojnog odraslog stanovništva dobro objašnjavaju ono što mi sada proživljavamo u Europi. Od 2010. od 2020. godine demografska će se situacija opet posve promijeniti. Kao i sedamdesetih godina, broj osoba u dobi od 40 do 60 godina bit će opet malen, ali će tada biti mnogo više osoba starijih od 60 godina. A demografski potres bit će prilično jak. Budući da su umirovljenici, kad stupe u određene godine, 'strukturalni neštediše', može se pretpostaviti da će se opet stvoriti ravnoteža koju bi obilježavalo razdoblje slabe štednje, s karakteristikama koje bi bile suprotne onima iz devedesetih godina: s brzim rastom plaća (i smanjenim radno aktivnim stanovništvom), velikom potražnjom robe, inflacijom, neuravnoteženim izvozom i smanjivanjem burzovnih tečaja zato što će biti više prodavača dionica (umirovljenici) nego kupaca. Ako je dogoročni gospodarski ciklus, kako pretpostavljamo, zaista povezan s demografijom, i posljedice koje će to ostaviti na javne sustave za isplaćivanje mirovina bit će vrlo velike. Nakon razdoblja s visokim stvarnim kamatama (otprilike od 1985. do 2005.) i rastom tečaja na tržištima vrijednosnica, trebalo bi doći razdoblje s nikakvim stvarnim kamatama (2010. do 2030.), rastom cijena i snižavanjem tečaja. Tako će dugoročna ušteda današnjeg aktivnog stanovništva biti djelomice umanjena. Ako ona bude uložena u obveznice s fiksnim stopama, pojest će je inflacija. Ako bude uložena u dionice, pogodit će je pad tečaja na tržištu dionica. Budući da će i javni sustavi za isplaćivanje mirovina biti lošeg zdravlja (zato što će biti malo onih koji bi uplaćivali doprinose), opravdano je strahovanje da će se umirovljenici u razdoblju od 2010. do 2030. godine naći u nezavidnoj situaciji", piše Patrick Artus, direktor istraživačkog odjela u francuskoj Caisse des depots et consignations. 160058 MET jul 98