US IHT 14. VII. NACI ZLATO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 14. VII. 1998. Ne tako nepromišljeno sa sankcijama "Upravo kad se činilo da se zdrav razum vraća u američku raspravu o gospodarskim sankcijama, izbila je razmirica koja američkoj vladi i američkim trgovinskim partnerima donosi nove glavobolje", piše Reginald Dale. "Prijetnje dužnosnika grada New Yorka i države New Yorka nametanjem financijskih sankcija švicarskim bankama zbog pitanja nacističkog zlata potiču čudna pitanja o tome tko odlučuje o američkoj vanjskoj politici i s kojim bi vlastima inozemne vlade trebale razgovarati. To bi također moglo postaviti opasan primjer politički moćnim mjesnim interesnim skupinama u Americi, koje žele djelovati protiv međunarodnih kompanija koje su im se zamjerile. Usprkos snažnom suprotstavljanju ministarstva vanjskih poslova, i druge države vjerojatno će slijediti New York ne postigne li se uskoro nagodba o pitanju potraživanja žrtava holokausta zbog poslovanja neutralne Švicarske s Njemačkom za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Te mjere mogle bi pogoditi ne samo banke već i sve švicarske korporacije koje djeluju u Sjedinjenim Državama. Zahtjevi za odštetu zbog opljačkanoga zlata i nedostupnih švicarskih bankovnih računa koji pripadaju žrtvama holokausta, očito su zbili golemu emocionalnu snagu. Lako je, iako nepošteno, tvrditi da svatko tko se suprotstavlja sankcijama mora obvezno biti bezosjećajan prema žrtvama. Ta vrsta lošeg rasuđivanja, koja brka posljedice sa sredstvima, pridonijela je golemoj proliferaciji američkih gospodarskih sankcija u posljednjih nekoliko godina. Te su sankcije često bile posljedica pritiska malog broja aktivista. Na očaj vlade u Washingtonu, sad se više od pola svjetskoga stanovništva nalazi na meti kaznenih mjera koje je uveo uglavnom Kongres, a u posljednje vrijeme sve češće uvode ih gradovi i države. Iako vladi nedostaje hrabrosti da u tom pogledu nešto poduzme, protivnici nekritičkih sankcija svejedno osvajaju sve više potpore. U Kongresu se pokreću mjere za obuzdavanje najgorih pretjeranosti u 'refleksnom' ozakonjenju sankcija i za povećanje vladinog utjecaja o tom pitanju. Skupina koja predstavlja izvoznike pokreće pravni spor protiv sankcija koje je Massachusetts nametnuo kompanijama koje posluju u Burmi. Njihovo stajalište djelomično se temelji na mišljenju da samo vlada može provoditi vanjsku politiku. Sve se više priznaje da sankcije općenito štete američkom biznisu, da pogađaju obične ljude koji nisu odgovorni za politiku koja je izazvala reakciju, kao i da sankcije najčešće ne djeluju - posebice kad ih uvode samo Sjedinjene Države. Sankcije zbog nacističkog zlata, međutim, donekle su drukčije. Ne samo da bi one mogle zaista donijeti rezultata - već je također nejasno predstavljaju li one miješanje u vanjsku politiku. Čak i ministarstvo vanjskih poslova priznaje da državama ne može govoriti što da čine sa svojim novcem. Na više načina, sankcije predložene protiv Švicarske imaju mnogo više zajedničkog s pokušajima nametanja financijskog 'dogovora' o velikim američkim duhanskim kompanijama nego s diplomatskim potezima protiv Libije i Iraka. Ako se sankcije koje pojedine države nameću ne sukobljavaju sa zakonima ili ustavom Sjedinjenih Država, ne krše međunarodne dogovore ili pravila Svjetske trgovinske organizacije, teško je vidjeti kako ih se može zaustaviti. Naravno da se ta pitanja tek trebaju preispitati u američkim sudovima te možda u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. No vrijeme je da vlada potraži način za rješavanje tog problema, bilo usklađivanjem politike pojedinačnih država s nacionalnim interesom, bilo pravnom akcijom. Možda neće uvijek biti moguće spriječiti države da djeluju protiv kompanija koje ne odobravaju, pogotovo uz široku potporu javnosti. No Washington mora, koliko god može, potvrditi svoje pravo da bude glas Amerike u trgovinskim i vanjskih poslovima. Inače će međunarodno povjerenje u Sjedinjene Države kao trgovinskog partnera opasti." 160053 MET jul 98