CORRIERE 15. VII BERLUSCONI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 15. VII. 1998. Dvije anomalije podijeljene zemlje "Razumijem ljutnju zbog načina na koji je Berlusconi reagirao na posljednju presudu u svezi s njegovim poduzetničkim djelovanjem. Jedan političar nema pravo služiti se svojim glasovima i svojom strankom kako bi inscenirao prosvjed protiv svojih prirodnih sudaca. Ne može, a da se ne stavi izvan ustava, prijaviti urotu državnih vlasti. Ako bi, u najgorem slučaju, Berlusconi imao pravo, Forza Italia ne bi imala drugo rješenje nego da za sebe uspostavi odvojenu državu i objavi rat Republici. No onima koji se ljute predlažem da pogledaju oko sebe i da zavire u zemlju u kojoj žive. Nije istina da se njihovi osjećaji posvuda podupiru. Jedan dio nacije, pola Italije, prema Gadu Lerneru u jučerašnjoj 'Stampi', simpatizira Berlusconija. Među njima ima osoba koje nisu nužno uvjerene u njegovu nevinost (mnoge od njih, pretpostavljam, smatraju ga krivim), već imaju dojam da je veliki radar pravde vidio samo jednu stranu stvarnosti. To su Talijani, poznaju našu zemlju, znaju da je Tangentopoli mnogo više od kriminalističke pojavnosti. To je koloplet kaznenih djela, korupcije, iznuđivanja, nezakonitog financiranja, namještenih natječaja, lažnih isplata, krivotvorenih računa, izbjegavanja poreza, koja su talijansko društvo uhvatila u zamku i mnogo godina bila 'materijalni ustav' zemlje.(...) Moguće je da su ti Talijani u krivu. No jedan osjećaj, ako ga dijeli nekoliko milijuna ljudi, postaje politički problem.(...) Problema su dakle dva. S jedne strane Berlusconi, odnosno najveći sukob interesa ikada zabilježen u kronikama jedinstvene države. S druge strane pravda, koju pola zemlje smatra pristranom i nejednakom, ako ne čak i 'ciljanom'. Da li se na tim temeljima može sagraditi novi politički sustav? Bojim se da ne. Ako se s oba problema ne suoči i ako ih se ne rješava zajedno, ozračje u ovoj zemlji postat će otrovno i bit ćemo u građanskom hladnom ratu. Na prvom mjestu Berlusconi mora učiniti pokoji korak unatrag, kao što se to poželjelo koji mjesec prije. Neka ostane u predsjedništvu stranke, no neka odustane od želje za obnašajem javnih dužnosti i pusti da Forza Italija izabere 'izvršnog' vođu. Drugo, ako se pretpostavka jednog parlamentarnog povjerenstva čini neostvarivom, neka se onda radije razmisli o jednoj 'Royal commission' na engleski način, sastavljenoj od starih sudaca, istaknutih pravnika i starijih državnika, svih koji su zainteresiraniji da očuvaju baštinu prošlog ugleda nego da pripreme vlastitu budućnost.(...) Kao i u građanskom ratu, 'razoružanje', naravno, treba biti što je moguće više istovremeno. Možda je sve to samo san. No kada je stvarnost tako ružna, realizam se sastoji od toga da se pokaže domišljatost i hrabrost", piše Sergio Romano. 160049 MET jul 98