SZ-UNIŠTAVANJE DM-14. VII.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 14. VII. 1998. Uništavanje njemačke marke "Kad 2002. godine euro zamijeni marku, morat će biti uništeno 2400 tona papira i 80 tisuća tona metala. Ali kako?, pita se laik. Možda pomišlja na tisuće vreća s novčanicama ili zamišlja velike lomače na koje se tjednima baca stara valuta. Stvarnost je, što se tiče uništavanja novca, manje dramatična. To je 'business as usual': Bundesbanka već sada godišnje povlači trećinu kolajućih novčanica jer su poderane, prljave ili pošarane. To ne radi samo iz higijenskih razloga nego i stoga što se novčanice više ne mogu uporabiti u novčanim ili prodajnim automatima. Uništavanje se obavlja automatski. Strojevi za sortiranje odvajaju oštećene novčanice i ubacuju ih u stroj za rezanje papira. Čak ako za četiri godine treba uništiti 2,6 milijarda novčanica koje su u optjecaju, strojevi za sortiranje to mogu svladati. Kapacitet obrade već sada iznosi 7 do 8 milijarda novčanica: svaka rabljena novčanica dva puta godišnje ide u stroj za sortiranje u Bundesbanci gdje se novac broji, ipituje da nije krivotvoren i ako treba, uništava. Kapaciteti su dakle dostatni, kako tvrdi jedan visoki službenik Bundesbanke. U svakom slučaju računa s prekovremenim radom, jer 'u najgorem slučaju', veliki dio novčanica već se u tijeku prvog mjeseca vraća Bundesbanci. I s kovanicama će se postupati kao i do sada: bit će rastaljene. Iz sigurnosnih razloga veće su kovanice prethodno 'označene'. Taljenje preuzimaju privatne tvrtke koje se odabiru javnim natječajem. Što će se dogoditi s razrezanim papirom i rastaljenom kovinom? Novčanice će kao i do sada biti bačene u smeće, osim ako se do 2002. ne pronađe neka alternativa. Bundesbanka već nekoliko godina ispituje mogućnost da se iz starih novčanica proizvedu recimo izolacijske ploče ili gnojivo. No za sada nije pronađeno prikladno ekonomično i ekološko rješenje. Problem je skup transport: razrezani papir prikuplja se u 160 podružnica Bundesbanke. U tim uvjetima ni jedno poduzeće nije spremno prerađivati marke. Za razliku od razrezanih novčanica, kovina, u pravilu nikal ili bakar, još se mogu prodati uz dobitak. Uništavanje samo po sebi nije problematično, nego logistika, dakle transport i skladištenje. Kovanice zahtijevaju osobito velike organizacijske troškove, popunjavaju 130 cijelih teretnih vlakova, pri čemu Bundesbanka već vodi računa o tomu da joj se vraća tek polovica izdanih kovanica; sitan se novac često gubi ili se čuva doma. Trezori podružnica Bundesbanke nisu dovoljni za tako velike količine kovanica pa stoga unajmljuje skladišta" - piše Karen Wientgen. 150213 MET jul 98