FAZ-AUTONOMIJA-14. VII.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 14. VII. 1998. Loši izgledi za rješenje autonomijom na Kosovu "Najjači saveznik Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) je međunarodna kontaktna skupina. Da OVK ima poteškoća s novačenjem novih boraca i s naoružavanjem - što očito nema - zaključci kontaktne skupine bili bi najbolja ideologijska potpora. Sa svakom izjavom gremija kojem pripadaju Sjedinjene Države, Rusija, kao i Francuska, Velika Britanija, Italija i Njemačka, prema kojima ne podupire 'ni održavanje statusa quo niti zahtjeve Albanaca za neovisnošću', u OVK dolaze novi borci. Iz unutarnje perspektive kosovskih Albanaca, u njihovoj borbi se već odavno više ne radi o statusnom pitanju, samoupravi ili samostalnosti. Radi se o ostanku ili bijegu, domovini ili progonu, radi se o preživljavanju. A to im se čini osiguranim samo ako mogu živjeti u vlastitoj državi i neovisno o Beogradu. Budući da međunarodna zajednica koju zastupa kontaktna skupina o nezavisnosti za Kosovo niti ne razmišlja, kosovski Albanci drže da ih samo oružana samopomoć može dovesti do cilja. Dakle sve više se odazivaju 'pozivu domovine', prihvaćaju se oružja ili barem daju novac za oružje. Kategoričkim odbijanjem nezavisnosti Kosova, položaj izabranog kosovsko-albanskog predsjednika Rugove slabi i iznutra i izvana: kod srpske strane, kao i kod brojnih političkih konkurenata u vlastitoj zemlji. Beograd ne misli da Rugovi treba dati bitne ustupke jer je kontaktna skupina bitno bliža srpskim stajalištima, a Rusija se osim toga suprotstavlja svakoj vjerodostojnoj zapadnoj prijetnji Srbiji. (...) Za kosovske je Albance novi plan o autonomiji poruga. Albansko većinsko stanovništvo srpska vlast već osam godina tlači, prema ujednačenom mišljenju mjerodavnih organizacija za ljudska prava oduzeta su mu gotovo sva prava - a Beograd se brine za zaštitu srpske manjine. Sve važne političke snage kosovskih Albanaca traže nezavisnost Kosova - i OVK to traži kao prvi korak iza kojega treba poslije uslijediti ujedinjenje svih albanskih područja na Balkanu u veliku Albaniju. (...) Nakon najnovije bonnske izjave od 8. srpnja, sve su političke snage kosovskih Albanaca pokazale razočaranje, Rugova također. Da je kontaktna skupina previše kolebljiva i popustljiva spram Beograda. Kosovski su Albanci od Rugove već često čuli takve tužaljke. OVK se uopće nije izjasnila o najnovijim zaključcima nego je u svojoj najnovijoj izjavi pod brojem 49 priopćila da je proširila svoje operativno područje. Oslobođena područja ponajprije na zapadu Kosova da su osigurana i povećana. Da je neprijatelj pretrpio teške gubitke. Cijeli se kosovsko-albanski narod mora postaviti iza redova OVK-a i dati novac za zakladu 'Domovina zove'. Takvim se tonom - agresivnim, pretjeranim, uvjerenim - ovih dana obraća kosovskim Albancima. Još vrijedi pravilo kontaktne skupine da se vojnom upletanju - Ujedinjenih naroda ili čak NATO-a, pretpostavlja 'političko rješenje'. No na Kosovu već odavno vlada rat - 300 mrtvih Albanaca, 50 mrtvih Srba od početka godine - a obje strane vjeruju da ga mogu dobiti. Iako zapravo taj rat nitko ne može dobiti, bilo bi ravno čudu kad se borbe ne bi proširile. Gotovo cjelokupno pučanstvo Kosova je preplašeno, puno mržnje prema drugoj narodnosnoj skupini - i naoružano. Srbi su jači, ali Albanaca ima više. Za Srbe bi to značilo da godinama u pokrajini moraju držati - i plaćati do 50 tisuća policajaca i uz to vojne postrojbe u stalnom stanju pripravnosti. Potpuna pobjeda bila bi moguća samo kad bi Kosovo bilo 'etnički očišćeno' od 1,8 milijuna Albanaca. OVK pak ni uz tako dobar motiv i svu potporu stanovništva ne može ništa postići protiv srpskog ratnog stroja. Loši izgledi za rješenje autonomijom" - zaključuje novinar lista. 150212 MET jul 98