VOA 10. VII. ŠIMONOVIĆ PREVLAKA

GLAS AMERIKE - VOA 10. VII. 1998. Šimonović: "Prevlaka nije teritorijalno, nego sigurnosno pitanje." Prilog Bojana Klime. U Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda posljednjih se dana ponovno dosta govorilo o Prevlaci. Prvo, tu je bilo izvješće glavnog tajnika Kofija Annana o situaciji u tom dijelu Hrvatske, gdje se još uvijek nalazi promatračka ekipa svjetske organizacije. Slijedila je i predsjednička izjava Vijeća sigurnosti. Misija Republike Hrvatske izrazila je zadovoljstvo s oba dokumenta. Nakon toga, Vijeće sigurnosti je primilo pismo Momira Bulatovića, premijera Savezne Republike Jugoslavije. U pismu se ponavlja tvrdnja jugoslavenske strane da je "Prevlaka teritorijalno pitanje", te se kritizira hrvatska strana zbog navodnog stvaranja "klime nesigurnosti" u tom dijelu hrvatsko-jugoslavenske granice. Republika Hrvatska smatra da Prevlaka nije teritorijalno, već sigurnosno pitanje, a tako su se u nizu slučajeva izjasnili i Ujedinjeni narodi. Na Bulatovićevo pismo je jučer odgovorila Misija Republike Hrvatske pri Ujedinjenim narodima. U pismu jugoslavenskog premijera navodi se da "hrvatska strana nastavlja kršiti odredbe o statusu tog područja, te da ne poštuje odluke Vijeća sigurnosti." Govori se i o "gotovo dnevnoj nazočnosti hrvatskih vojnih i policijskih postrojba i instalacija u području plavih i žutih zona". Na taj način, tvrdi se u pismu jugoslavenskog premijera, "hrvatska strana nastoji iskazati legitimitet svoje vlasti na području koje je pod kontrolom Ujedinjenih naroda". Veleposlanik Ivan Šimonović u svojem pismu Vijeću sigurnosti upozorava na neke - kako kaže - "zabrinjavajuće tonove i formulacije" jugoslavenske strane. Šimonović: Ponovno se kroz to pismo pokušava interpretirati Prevlaku kao teritorijalni spor, a ne kao sigurnosno pitanje. Ono što je ključno i na čemu Republika inzistira, to je da svojom rezolucijom Vijeće sigurnosti s jedne strane bude jasnije nego do sada - da je Prevlaka sastavni dio Republike Hrvatske, kao i svaki drugi, i drugo, da otvorena sigurnosna pitanja treba rješavati što brže. Naime, s jedne strane, možemo biti ohrabreni nekim pozitivnim reakcijama glavnog tajnika i međunarodne zajednice, ali i reakcijama iz Crne Gore, u kojoj je, rekao bih, hrvatski prijedlog dobio jednu ozbiljnu podršku. Sada smo suočeni zapravo s jednim pismom koje cijelu stvar vraća unazad, kao da ne postoji volja da se problem počne rješavati u onim racionalnim granicama u kojima je taj problem moguće rješavati. Dakle, ako se opet dovode u pitanje granice Republike Hrvatske, to je, s jedne strane, problem za Republiku Hrvatsku, ali je to zapravo jedan udar na stabilnost šire regije, gdje, ako se i dalje bude stvaralo pitanja granica i teritorijalnog apetita, pogotovo u nemirnoj situaciji, kakva je sada - imamo situaciju na Kosovu, u Bosni i Hercegovini - to, rekao bih, destabilizira cijelu regiju. Vijeće sigurnosti treba se rezolutnije očitovati o Prevlaci! Klima: Zbog čega se u prošlosti Vijece sigurnosti nije izravnije i jasnije odredilo prema pitanju Prevlake? Šimonović: Republika Hrvatska je i u ranijim rezolucijama Vijeća sigurnosti u formulacijama naznačena kao država u čijem se sastavu nalazi Prevlaka. Međutim, to se čini na jedan nedovoljno izravan način. To se radi kroz to da uvijek rezolucije o Prevlaci dolaze pod točku dnevnog reda Vijeća sigurnosti o situaciji u Hrvatskoj. Nadalje, svaka rezolucija do sada je sadržavala odredbu po kojoj Vijeće ponovno potvrđuje teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske. Međutim, mi tražimo da se ode i korak dalje. U krajnjoj liniji, ovo Bulatovićevo pismo dodatno djeluje na to da još energičnije postavimo taj zahtjev jer ponovno relativizira pitanje granica. GA: Glede navodnih incidentnih situacija o kojima se govori u pismu premijera Bulatovića, veleposlanik Šimonović kaže: "Njih ima, kao što se i navodi u izvješću glavnog tajnika. No, za njih su odgovorne obje strane. Glavni je tajnik, inače, sigurnosno stanje na Prevlaci ocijenio kao dobro." Veleposlanik Šimonović kaže da mu nije namjera demantirati optužbe iz pisma premijera Bulatovića. Kao odgovor na njih, hrvatski veleposlanik se jedino upitao: Šimonović: Zar nije neobično da premijer jedne države piše pismo Vijeću sigurnosti o jednoj temi, a da se niti jednom rječju ne pozove niti na izvješće glavnog tajnika, ni na hrvatski prijedlog, koji je dan za trajno rješenje, što u biti upućuje na jednu spremnost da se sluša samo sebe i govori samo za svoju javnost, a ne da se upusti u jedan uobičajeni dijalog s međunarodnom zajednicom, odnosno s drugom stranom? (VOA) 130224 MET jul 98