SZ-ČETVRTFINALE-3. VII.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 3. VII. 1998. I teniski partner Tuđman ovoga je puta oprezniji Joerg Kramer piše kako se Hrvati pripremaju za ponovni susret s Nijemcima u četvrfinalu. "'Natjecanje u golfu, igre u bazenu, bridge', a na večer 'Disco Night', stoji u rokovniku hrvatskog momčadskog hotela u lotaringijskom lječilištu Vittel. No program nije zamišljen za igrače, popunjeni hotel pripada međunarodnom lancu klupskog lanca Mediterranee. Za animaciju i razonodu momčad trenera Miroslava Blaževića nema potrebe, mora se naoružati za četvrfinalnu utakmicu protiv Njemačke, opet. Ovoga puta svi žele biti oprezniji nego na europskom prvenstvu 1996. u Manchesteru (1:2), predsjednik Tuđman također. Tada se u Engleskoj najavio za polufinale, no poslije poraza mogao je otkazati let. Ovoga puta šef Hrvatske radije stiže na četvrtfinale, u subotu u Lyonu. Ne športski nego 'mentalno' trener Blažević (64) želi jedanaestoricu 'drukčije postaviti' za drugi pokušaj protiv Nijemaca. To nije dobra vijest za prijatelje horora, jer prije dvije godine u Manchesteru susret se brzo pretvorio u niz silovitih bitaka. O sucima ne želi ništa reći, primjećuje branič Igor Štimac koji je tada u Old Traffordu pobjegao s mjesta, ali: 'Oni favoriziraju velike nacije, to je uvijek isto. Mi smo nova zemlja s četiri milijuna stanovnika. Njemačka ima samo registriranih nogometaša šest milijuna'. Štimac koji je nakon EP-a prešao u Derby County u Engleskoj a iz raznih susreta ima 'četiri ili pet' dresova Juergena Klinsmanna, svojedobno se susreo s utjelovljenim mitom: 'Nijemci su igrali najgori nogomet koji sam ikada vidio. I pobijedili.' Dobro da njegov trener to nije čuo. Jer Blažević je u četvrtak u jutro najavio da će 'ostaviti vani' svakog igrača koji prijezirno govori o protivniku 'pa bio to i Zvonimir Boban', pored strijelca Šukera njegov najvažniji igrač. Još ga je prije srednje teške stube spopalo bjesnilo; to je u vezi s time što njegove, Blaževićeve, citirane primjedbe nisu bile obilježene vlastitim dvojbama: u njima su istaknute želje za revanšem, a i neka predviđanja - Hrvatska bi, tako nekako, mogla pobijediti svakoga, a Njemačku svakako. 'Riječ revanš za mene ne postoji', ispravio je uz jasne simptome razoružanja; 'apsolutni lažljivci' koji mu podmeću suprotno. Da ima respekta pred Nijemcima, i još više: 'Bojim se'. Da je Njemačka ipak bila 'svjetski prvak dva puta', a na sreću, nitko mu se nije usudio reći koliko je puta doista osvojila naslov. Možda bi se u znak predaje odmah bacio na pod. Kod njega se nikad ne zna. Tako je i na europskom prvenstvu jednoga dana htio da njegova momčad nastupi 'protiv Nijemaca poput kamikaza' i nikada nije proturječio funkcionarima koji su držali da je nogomet 'poput rata' a njegova pobjeda na travi 'važna kao ponovno osvajanje krajine'. Drugog je dana Blažević opet imao prijazno lice i 'duboki respekt' prema protivniku. Nitko ne može baš jasno razlikovati što je njegovo vlastito mišljenje, a što njegova prijatelja i teniskog partnera Tuđmana. Šef države, bivši predsjednik Partizana iz Beograda, Blaževiću je već jedanput pomogao time što je kod UEFA-e postigao skraćenje zabrane zbog uvrede suca. Postavio je Blaževića kao većinskog dioničara u Croatiu Zagreb, kasnije kao nacionalnog trenera. Kad je Blažević želio dati ostavku poslije EP-a, njegov je predsjednik države ignorirao taj zahtjev. Možda mora ostati vječno, jer vrlo dobro vlada umjetnošću da uvijek zastupa odgovarajuće mišljenje. Na EP-u usporedno su se vodile dvije borbe. Inozemnim gostima u hrvatskom stožeru predstavljen je dobroćudan trener Blažević koji je uvijek slučajno bio veliki navijač idućeg protivnika, a na tiskovnim konferencijama plesale su skupine u narodnim nošnjama. Među zemljacima je izazvan dojam da se na stadionu želi nastaviti borba za slobodu; UEFA je dobila pritužbu jer hrvatska himna prije početka nije svirana dovoljno dugo. Što Blažević hoće ovoga puta? 'Izbjeći sve što izaziva negativne osjećaje', kaže bivši samostanski učenik s dvojnim državljanstvom (Hrvatska, Švicarska), nekoć četiri dana privremeni trener Švicaraca i u Francuskoj poznat kao umjereno uspješan trener Nantesa. 'Narodi Njemačke i Hrvati su prijatelji'. Da, da, 'naš trener', kaže stanovnik Stuttgarta Zvonimir Soldo i smije se. 'Veliki motivator'. Hrvati se ipak ovaj put ne boje Nijemaca toliko, a suigrač Štimac zna koja je misija Hrvata: 'Naši ljudi dolaze iz sedmogodišnjeg rata. Sretni smo da ih baš mi možemo razveseliti.' I to ne igrama u bazenu i bridgeom" - piše Joerg Kramer. 030050 MET jul 98