SZ-IGRA-10. VI.

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 10. VI. 1998. Igra u milijardama "Nogomet se kratko prije prvoga zvižduka svjetskog prvenstva pobrinuo za prikladnu uvertiru. Poslije 24 godine obavljanja dužnosti, šef svjetskog saveza Fife, 82-godišnji brazilski poslovni čovjek Joao Havelange, ne prepušta mjesto novom duhu nego dalje ostaje u plaćenom predsjedništvu staraca i u predsjedničku ložu za sobom vuče svog adlatusa Josepha Blattera. Njemu je u krvi stil prethodnika; odmah nakon izbora živahno je najavio sjednice i kadrovske odluke o kojima bi po statutu Fife trebala odlučivati egzekutiva svjetskog saveza. Tako sve ostaje po starom nakon izborne borbe protiv europskog modernizatora Lennarta Johanssona pri čemu je Blatterovo taktiziranje bilo toliko prozirno kao i ponuda njegova zloslutnog mecene emira od Katara (...). Lijevo obmanuti, a desno samo proći ne spada samo u trikove na nogometnom igralištu nego i u svjetskom savezu gdje se poslovanje temelji na masovnoj nepravednoj personalnoj politici. S njom su neki dužnosnici dobro prolazili, potrebe svjetskog nogometa bile su bijedno zastupljene. Skeptici mogu izračunati: postaje ARD i ZDF isplaćuju Fifi za sva prava prijenosa iz Francuske 11,6 milijuna maraka - ali kad nakon svjetskoga prvenstva FC Bayern bude odlučivao o novoj ligi prvaka, klub će za to dobiti pet milijuna maraka. To pokazuje kako su odgovorni u Fifi godinama postupali daleko od tržišne stvarnosti. No svjetski nogomet obilježen primatom tropskih otoka i patuljastih država ni na pragu novoga stoljeća nije zreo za promjene. Zadržava šefove koje zaslužuje, ali koji nisu najbolji sluge nogometu: pretijesno su povezani s gospodarstvom da bi mogli ispraviti smjer u kojem će se lopta vrtjeti u buduće. Svjetsko prvenstvo u Francuskoj upravo je uzoran primjer novog razvitka. Tu je nogomet već postao televizijski šport, gotovo svi nacionalni igrači driblaju u inozemstvu, a prosjek gledatelja na stadionima prve profesionalne lige je tek 12 do 14 tisuća posjetitelja. Utakmica nije više blizak doživljaj nego virtualna igra. To je format budućnosti. U ligama je širom svijeta prevladala poslovna filozofija da je nogomet roba. Logično je da je time zaraženo i svjetsko prvenstvo. Ipak baš Fifa kao majka događaja dobiva tako malo novca da svoj proračun mora pokriti predujmom na prihode od televizijskih prijenosa za 2002. godinu. (...) No ponajviše se spektaklom u Francuskoj okoristilo gospodarstvo promidžbe i sportskih artikala. Na raspolaganju je 2,5 milijuna ulaznica, u svijetu se moglo prodati i dvostruko više. No u televizore će gledati samo navijači. Oko 20 posto ulaznica otišlo je sponzorima svjetskog prvenstva, ako se tome pribroji i 700 tisuća ulaznica za francuske vlasti i državni nogometni savez, stanje je prepolovljeno. Tako se lopta udaljuje od baze i vrti prema povlaštenima i imućnima. Trčanje za loptom nema više ništa s romantikom ljeta 1954. A i protagoniste se teško još može shvatiti kao športaše - više su predstavnici tvrtaka, oglasni stupovi i nositelji imidža svojih zemalja. No u cvatu njegovoga rasta, nogomet drže neranjivim. Politika mu daje posebna prava, a klubovi jure na burze (...). Nogomet je doduše otporniji na habanje od drugih športova, kao što su tenis, boks ili formula 1 koji ovise o malobrojnim Beckerima, Maskesima i Schumacherima. No gradi se na financijerima u koje se ne može pouzdati jer se najviše boje granica rasta. A one su na vidiku već u Francuskoj ako zvijezde poput Ronalda ili Zidana svoju tržišnu vrijednost najboljim nastupima na svjetskom prvenstvu povećaju do apsurda, jer već sada su blizu kupovne cijene putničkog zrakoplova. Branša je obijesna, što se neće pokazati tek na ovom svjetskom natjecanju. Jer najprije mora svladati 32 sudionika koji daju predstave širom zemlje. Pravila igre eto zakažu tamo gdje vladaju tržišni zakoni" - piše među ostalim Thomas Kistner. 110048 MET jun 98