US WASH. POST 1. VII. VATIKAN

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 1. VII. 1998. Rasvjetljavanje prošlosti "Ovoga proljeća Vatikan je objavio dokument 'Sjećamo se: prijekor zbog shoaha' (shoah je židovski naziv za holokaust), koji je među znanstvenicima, vjerskim vođama i laicima izazvao javnu raspravu o papinskom prikazu vlastite uloge za vrijeme holokausta te lekciji savjesti koju izvješće želi prenijeti svim katolicima", piše predsjednik Američkog muzeja holokausta Miles Lerman. "Iako je taj uradak mogao dublje raspraviti što je papinska vlast mogla i trebala poduzeti protiv antisemitske i genocidne politike nacista, mi u Američkom muzeju holokausta primjećujemo širenje razmišljanja i dijaloga, što za Vatikan znači mogućnost da povuče sljedeći potreban potez: otvaranje svojih arhiva iz razdoblja holokausta. Papa Ivan Pavao II. u uvodu izražava svoju nadu da će dokument 'omogućiti da sjećanje odigra svoju ulogu' stvarajući budućnost u kojoj 'neizrecivi zločini shoaha više nikad neće biti mogući'. Kao mlad svećenik u Poljskoj za vrijeme nacističke okupacije, Njegova svetost bila je svjedokom sustavnog uništavanja 3 milijuna poljskih Židova i nasilne smrti gotovo 2 milijuna Poljaka. Ti su užasi u Ivana Pavla II. ulili poseban pogled na ljudsku sposobnost za činjenje zla. On se među svjetskim vođama ističe osjetljivošću na temeljnu potrebu za poštovanjem i tolerancijom, nužnu ako želimo prevladati svoje predrasude o 'različitosti'. Njegova svetost poštuje povijest i jedan je od prvih papa koji se ozbiljno posvetio pomirbi sa Židovima kao svom osobnom prioritetu. On je opetovano pokazao grizodušje za to što se Židovima dogodilo kao posljedica antisemitizma, i to ne samo u holokaustu, već i u povijesti. On je poduzeo goleme korake koji iz temelja mijenjaju odnose između katolika i Židova. Priznajući jedinstvenu židovsku tragediju holokausta, on je bio prvi papa koji je posjetio Auschwitz - Birkenau i molio za njegove žrtve. On je bio prvi papa koji je službeno posjetio sinagogu. Njegova svetost redovno se susreće sa židovskim vođama, a o Židovima često govori kao o 'našoj starijoj braći'. Vjerujem da su židovska srca i umovi otvoreni prema Papinim pokušajima da zaliječi odnose između dviju vjera. Međutim, važno je prepoznati da je potrebno suočiti se sa svojom prošlošću kako bi takav proces mogao uhvatiti korijene. Otvaranje vatikanskih arhiva iz tog razdoblja bilo bi najdjelotvornije sredstvo da se postigne vrijedan Papin cilj. Vatikansko izvješće važan je korak u priznavanju potrebe Katoličke crkve da sredi pitanje vlastitih djela i propusta za vrijeme holokausta. Poput svih drugih vjera i nacija, neki pripadnici vlasti i vjernici Katoličke crkve ponašali su se plemenito, dok su drugi ostajali ravnodušni. Istragu o svim pojedinostima dugujemo sjećanju na žrtve i povijesti. (...) Uz nekoliko iznimaka, vatikanski arhivi iz razdoblja holokausta ostaju zatvoreni. Nadamo se da će se Vatikan složiti da je došlo vrijeme da se oni otvore i da se znanstvenicima dopusti njihovo proučavanje. Ti su arhivi posebno važni. Oni govore o donošenju odluka u Vatikanu za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Sadrže nacrte enciklika pape Pia XI. i pape Pia XII. Tu su i materijali o konkordatu s nacističkom Njemačkom i informacije o reakcijama Katoličke crkve na događaje za vrijeme nacizma. Arhivi sadrže povjerljiva izvješća i korespondenciju katoličkog klera sa zabilješkama o uništavanju europskog židovstva. Oni nam govore koliko je zapravo Katolička crkva znala o nacističkim aktivnostima. Govore kad, gdje i kako je Crkva saznala za geta, koncentracijske logore, deportacije i masovna ubojstva. Rasvjetljavanje naše osobne prošlosti može biti nezgodno i iznijeti bolnu istinu na vidjelo. Tako je i s narodima, a možda čak i s Vatikanom. Što se tiče holokausta, malo zemalja ne trpi krivnju ravnodušja i nesnošljivosti. No priznavanje neuspjeha iz prošlosti i suočavanje s njima daje moralnu snagu za stvaranje bolje budućnosti." 020135 MET jul 98