US IHT 30. VI. AMERIKANIZACIJA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 30. VI. 1998. Nema mjesta strahu od europskog osvajanja Amerike "Kad su Daimler-Benz i Chrysler u svibnju objavili svoje spajanje, nazvao me novinar 'The Detroit Newsa'. Želio je znati mislim li da je to spajanje prijetnja američkom 'identitetu'", piše sveučilišni profesor Richard Pells, autor knjige 'Ne poput nas: kako su Europljani voljeli, mrzili i promijenili američku kulturu od Drugog svjetskog rata'. "To bi se Europljanima moglo činiti neobičnim. Zašto bi se Amerikanci brinuli o ugroženosti svog nacionalnog identiteta zbog činjenice da je njemačka automobilska tvrtka preuzela jedno od najpoznatijih američkih imena u industriji? Europljani bi trebali biti ti koji očajavaju nad američkom prijetnjom njihovoj tradiciji i institucijama, a ne obrnuto. Zapravo, pritužbe na američku kulturnu nametljivost europska su specijalnost od početka dvadesetog stoljeća. Godine 1901., britanski novinar William Stead objavio je knjigu pod naslovom 'Amerikanizacija svijeta'. Već dvadesetih godina ovog stoljeća, europski su pisci upozoravali svoje čitatelje o pogibeljnom utjecaju američkih filmova, reklama i jazza. Četrdesetih su godina sumnjali da je tajna namjera Marshallovog plana pretvoriti zapadnu Europu u kopiju Sjedinjenih Država. Osamdesetih su tvrdili da su 'Dallas' i McDonald's glavni instrumenti američkog kulturnog imperijalizma. Devedesetih su otvaranje parka Disney u blizini Pariza držali posljednjim primjerom američkih pokušaja potkopavanja europske (a posebice francuske) civilizacije. Tako tvrdnje da su Tony Blair ili Gerhard Schroeder klonovi Billa Clintona, ili da je njihova želja da stegnu europsku socijalnu državu predaja pred američkim gospodarskim obrascem, imaju svoje korijene u 100 godina europskog antagonizma ili ambivalentnosti prema Sjedinjenim Državama. Strahovi da Amerika predstavlja opasnost za europsku neovisnost nisu novost. Ono novo jest shvaćanje da Europa možda ima jednako snažan učinak na američko gospodarsko i kulturu. Današnji Amerikanci jednako su pod utjecajem europske mode i ideja, kao što su Europljani oduševljeni američkom tehnologijom i industrijom zabave. Nigdje europski ujecaj nije veći nego u američkom akademskom svijetu. Od sedamdesetih godina, američki su se znanstvenici u potrazi za najnaprednijim teorijama, metodama i terminologijom okretali Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj. Ne možete ući na odsjek za engleski jezik i književnost američkog sveučilišta a da se ne susretnete s postmodernistima, poststrukturalistima, teoretičarima dekonstrukcije i praktičarima 'kulturnih studija'. Sve je to uvoz iz Europe. Niti ćete naći odsjek za povijest čije zvijezde nisu učenici europskih gurua poput Antonia Gramscija i Michela Foucaulta. Većina Amerikanaca, međutim, manje je opijena europskom akademskom kulturom, a više njezinom odjećom, namještajem, staklom i kuhinjom. I (znali oni o ili ne), europskom filmskom tradicijom. Istina je da Hollywood dominira globalnim filmskim tržištem. No američka filmska industrija uvijek je nastajala pod britanskim i europskim utjecajem - od doseljeničkih poduzetnika koji su stvorili glavne filmske studije, preko genija Charlieja Chaplina, odbora francuskih filmskih kritičara pedesetih koji su američku publiku naučili da redatelj zauzima središnji položaj kao autor i nedavne popularnosti koju su u Sjedinjenim Državama osvojili filmovi poput 'Poštara' i britanskog uratka 'Full Monty'. Zatim je tu pitanje europskih korporacija koje kupuju američki imetak. Daimler-Benzovo preuzimanje Chryslera samo je jedan primjer. Bertelsmann, jedna od najvećih njemačkih izdavačkih kuća i medijskih tvrtki, preuzela je Doubleday, Bantam, Dell a sad i Random House. Britanski medijski konglomerat Pierson Ltd. kupuje Simon & Schuster. Vodeći francuski izdavač knjiga i časopisa Hachette pomaže u financiranju mjesečnika 'George', kojeg izdaje John F. Kennedy Jr. Takva ulaganja znak su da Amerikanci, iako još uvijek određuju sadržaj masovne kulture, više ne nadziru ekonomiku svjetskih industrija informacija i zabave. Spektakl europskog kupovanja američkih korporacija i izdavačkih kuća i časopisa ne implicira da se američke vrijednosti ili gospodarska praksa mijenjaju. Europsko poduzetništvo ušlo je na američko tržište da bi zaradilo novac, a ne izazvalo kulturnu revoluciju. Bertelsmann, Pierson i Hachette prilagodili su se ukusima svoje američke publike. Tako će učiniti i Daimler - Benz. Ono što ti događaji govore jest da Amerikanci i Europljani žive u svijetu koji postaje ne homogen, nego sve više eklektičan. I da je stoljeće dug europski strah od amerikanizacije pretjeran kao i novonastali strahovi Sjedinjenih Država od europske prijetnje američkom identitetu." 010425 MET jul 98