ANKARA, 9. lipnja (Hina) - Pozivom na čvršću međusobnu gospodarsku, trgovinsku, kulturnu i drugu suradnju, koji je iz novoga glavnog grada Kazahstana Astane uputio predsjednik Nursultan Nazarbajev, u utorak je otvoren peti susret na
vrhu čelnika šest turkofonih zemalja.
ANKARA, 9. lipnja (Hina) - Pozivom na čvršću međusobnu gospodarsku,
trgovinsku, kulturnu i drugu suradnju, koji je iz novoga glavnog
grada Kazahstana Astane uputio predsjednik Nursultan Nazarbajev, u
utorak je otvoren peti susret na vrhu čelnika šest turkofonih
zemalja.#L#
Tom skupu "povijesnih veza" između država u kojima se govori turski
jezik bili su nazočni čelnici Azerbejdžana, Kazahstana,
Kirgistana, Turkmenistana, Turske i Uzbekistana.
Kazahstanski čelnik je istaknuo kako je između turkofonih zemalja
postoje dobre političke veze, dodajući kako je to potrebno
iskoristiti za nove učinkovite korake u jačanju međusobne i
bilateralne suradnje.
Takvoj ocjeni pridružio se i turski čelnik Suleyman Demirel,
naglasivši nužnost da srednjoazijske države iskoriste određene
geopolitičke prednosti kako bi učvrstile postojeće političke,
gospodarske, kulturne i druge veze. On je naglasio da takva
suradnja može koristiti miru i stabilnosti u tom području u 21.
stoljeću. Očekuje se da će Demirel tijekom bilateralnih susreta
iskoristiti svoj politički utjecaj kako bi ukazao na značenje
gradnje naftovoda i plinovoda od Kaspijskog jezera do turskih luka
na Sredozemnom moru.
Znakovito je da se summiti turkofonih zemalja održavaju počevši od
raspada bivšeg Sovjetskog Saveza 1991. Prvi takav skup je održan u
Ankari 1992. a drugi u Istanbulu 1994. kada je dogovoreno da se
susreti na vrhu održavaju svake godine. Nakon toga održana su dva
nova summita: u Biškeku 1994. i Taškentu 1996.
Međutim, i osim snažne emotivne povezanosti turkofonih zemalja,
koje vežu zajednički etnički korijeni, kultura, religija i druga
zajednička povijest, dinamika njihove svestrane suradnje se ipak
ne odvija željenim tempom. Za to postoje dva temeljna razloga:
prvo, njihova gotovo isključiva usmjerenost i povezanost s
gospodarstvom Rusije (osim Turske) i, drugo, zbog određene
zemljopisne zatvorenosti koja ograničava izlazak na svjetsko
tržište. To se posebice odnosi na izvoz nafte i plina, na kojima se
tmelji gospodarstvo tih zemalja.
Izvan svake sumnje je da određeni ograničavajući čimbenik
predstavlja i činjenica da se turkofone zemlje nalaze u sustavu
Zajednice neovisnih država.
(Hina) sal br
091646 MET jun 98