BEČ, 26. lipnja (Hina) - Od 1. srpnja ukupna dnevna proizvodnja sirove nafte u zemljama članicama Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) bit će smanjena za 2,6 milijuna barela.
BEČ, 26. lipnja (Hina) - Od 1. srpnja ukupna dnevna proizvodnja
sirove nafte u zemljama članicama Organizacije zemalja izvoznica
nafte (OPEC) bit će smanjena za 2,6 milijuna barela.#L#
Tako su na redovitom sastanku u Beču u ćetvrtak odlučili ministri
zemalja članica OPEC-a u želji da zaustave dramatičan pad cijena
nafte na svjetskom tržištu. Dogovoreno je da će se manje proizvodne
kvote primjenjivati slijedećih 12 mjeseci.
Dnevnu proizvodnju nafte najviše će smanjiti Saudijska Arabija - za
725 tisuća barela dnevno, no unatoč tome ostat će uvjerljivo
najveći proizvođač sa preko osam milijuna barela.
Venecuela će proizvodnju smanjiti za 525 tisuća barela dnevno, Iran
za preko 300 tisuća a Kuvajt, Nigerija i Ujedinjeni Arapski Emirati
za po 225 tisuća barela.
Zanimljivo je da su se na smanjenje proizvodnje odlučile i neke
zemlje koje nisu članice OPEC-a. Prednjače Meksiko, Rusija i Oman
pa će uz njihovu pomoć dnevna proizvodnja nafte u svijetu trebala
biti smanjena za više od tri milijuna barela.
Cijene barela sirove nafte, ovisno o vrsti, sada se na svjetskom
tržištu kreću između 12 i 15 dolara. Američki stručnjaci predviđaju
da će odluka OPEC-a o smanjenju dnevne proizvodnje svoje učinke
pokazati tek za nekoliko mjeseci kad se potroše već ugovorene
količine nafte za koje će se plaćati dosadašnja cijena.
Samo nekoliko dana prije odluke OPEC-a objavljena je zanimljiva
studija teksaške konzultantske tvrtke "Stratfor Systems" koja
raščlanjuje neke političke učinke kretanja cijena nafte. Njihov je
zaključak da je smanjenje cijena najviše pogodilo zemlje
Perzijskog zaljeva. Naime, naftna industrija drugih zemalja,
primjerice Venecuele i Meksika, dio je velikih proizvodnih sustava
koji upravljaju cijelim proizvodnim lancem - od sirove nafte do
prerađevina najvišega stupnja obrade, pa njih pad cijena sirove
nafte nije bitnije pogodio. Nasuprot tome, države Perzijskog
zaljeva isključivi su izvoznici sirovine pa se to negativno
odrazilo ne samo na njihova gospodarstva nego i na pregovaračku
poziciju i utjecaj, posebice unutar OPEC-a.
Slijedom tog zaključka "Strafor Systems" objašnjava i političko-
gospodarske interese SAD da se približe nekim zemljama Bliskog i
Srednjeg Istoka, prije svih Iranu.
Smatra se da dugogodišnji američki glavni saveznik u tom području -
Saudijci, nisu više dostatno pouzdan partner. Nedavno naglašeno
iskazivanje simpatija prema Teheranu kroz izjave američke državne
tajnice Madeleine Albright pa i predsjednika Billa Clintona, po
mišljenju analitičara "Strafor Systemsa" pokazuje da bi Washington
želio od Irana stvoriti stožer oko kojega bi se čvršće povezale
države tog područja.
Mada je iranski odgovor na američke iskaze naklonosti na riječima
bio i više no suzdržan, valja zapaziti da je Teheran prije desetak
dana objavio međunarodni natječaj za 20 velikih investicijskih
projekata. Nedvojbeno je da uz već poslovično zainteresirane
Francuze i Nijemce glavne ulagače Iran očekuje iz SAD.
Američka strategija, tvrde analitičari, ima nekoliko ciljeva.
Njome se jača kordon oko iračkog režima i Sadama Huseina ali, što je
s američkog stajališta još važnije, blokira se iskazani interes
Rusije da obnovi utjecaj nad srednjoazijskim zemljama, posebice
bivšim članicama Sovjetskog saveza. Konačno, govoreći ponovno o
uže gospodarskim pitanjima, SAD žele preduhitriti da svjetsko
tržište za nekoliko godina bude "poplavljeno" jeftinijom sirovom
naftom iz srednjoazijskih zemalja.
(Hina) fp fp
261303 MET jun 98