PEKING, 25. lipnja (Hina) - Uoči današnjeg dolaska američkog predsjednika Billa Clintona, službeni Peking ne sumnja da će njegov devetodnevni državni posjet značiti novi poticaj daljem razvitku kinesko-američkih odnosa, posebice u
okviru željene suradnje u razvijanju strateškog partnerstva okrenutog prema 21. stoljeću.
PEKING, 25. lipnja (Hina) - Uoči današnjeg dolaska američkog
predsjednika Billa Clintona, službeni Peking ne sumnja da će njegov
devetodnevni državni posjet značiti novi poticaj daljem razvitku
kinesko-američkih odnosa, posebice u okviru željene suradnje u
razvijanju strateškog partnerstva okrenutog prema 21. stoljeću.
#L#
Peking želi razvoj takvih odnosa koji omogućuju formalno otvorene
kanale za dijalog na svim razinama, kao prijeko potrebnim uvjetom
za stalnu razmjenu ideja o bilateralnim i međunarodnim pitanjima,
te čimbenikom koji, posebice u bilaterali, u velikoj mjeri
isključuje mogućnost jednostranih poteza kakvi mogu ometati,
usporavati, ili čak unazaditi postojeću suradnju.
U tom svijetlu, Clintonov posjet za Peking na svoj način znači i
kraje jednog razdoblja u odnosima s Washingtonom, otvorenog
slamanjem prodemokratskog pokreta godine 1989., otkada su kinesko-
američki politički odnosi, zasjenjeni uzajamnim nepovjerenjem
prošli krivudav put, čak se u 1996. opasno približivši i mogućnoti
sučeljavanja oko Tajvana.
Istodobno, predstojeći kinesko-američki summit, po jednoj ocjeni
američke strane, za Peking znači i da je Kina, zagovornica
multipolarnog svijeta, definitivno zauzela odgovarajuće mjesto na
međunarodnoj sceni, priznata kao politički i gospodarski čimbenik
s utjecajem kakav u modernoj povijesti nije imala nikada ranije.
Izrastanje reformske, tranzicijske, i prema svijetu otvorene Kine
iz Dengove ere u prvorazrednog regionalnog čimbenika, utjecajnog u
gospodarskom, političkom i sigurnosnom smislu, u svjetlu
potencijalne važnosti azijsko-pacifičkog područja u idućem
stoljeću automatski znači i daljnji rast važnosti Kine na globalnom
planu. To je sigurno i jedan od najvažnijih uzroka zašto se u
američkim političkim krugovima čuje i glasno protivljenje
Clintonovoj kineskoj politici.
Ako ta politika de facto pridonosi gospodarkom razvitku Kine, i
njezinom općem jačanju, što u konačnici može dovesti u pitanje
položaj SAD-a kao jedine preostale supersile, onda po sudu
Clintonovih kritičara to nije dobra politika.
Clintonova je administracija, međutim, u pristupu Kini odbacila
ideje o njezinoj mogućoj izolaciji, kao nedjelotvorne i nimalo
korisne. Uvjereni da svestrana suradnja s jedne strane bolje
odgovara američkim gospodarskim, političkim i sigurnosnim
interesima, kreatori Clintonove politike istodobno vjeruju da SAD
na taj način, posredstvom "kreativnog angažiranja" Kine na
rješavanju bilateralnih međunarodnih pitanja, mogu daleko
djelotvornije utjecati na nju, navodeći je i prema prihvaćanju
obrasca ponašanja prihvatljivog u međunarodnim odnosima, i prema
određenom obrascu unutrašnjeg razvoja.
U svemu tome, da bi naglasio važnost koju pridaje odnosima s Kinom,
u koju dolazi kao prvi američki predsjednik nakon 1989., Bill
Clinton se odlučio za protokolarni potez koji u očima Pekinga mnogo
znači: američki predsjendik po prvi puta odlazi u inozemstvo da bi
posjetio samo jednu zemlju, Kinu. Odstupivši tako i od prakse
svojih prethodnika koji su svi redom posjet Pekingu vezivali uz
posjet Tokiju, svojem najvažnijem dalekoistočnom savezniku,
Clinton se uz boravak u Pekingu odlučio i za posjet drevnom Xi'anu
(Hsianu), gdje su kroz povijest stolovali carevi dvanaest kineskih
dinastija, ambicioznom Shanghaiu (Šanghaju) kao najrazvijenijem
kineskom gospodarskom i financijskom središtu, te po prirodnim
ljepotama čuvenom Guilinu, koji iz vremena Drugog svjetskog rata
pamti i američku vojnu pomoć Kini u ratu protiv Japana.
Simbolikom bremeniti Clintonov kineski itinerar, američkom bi
predsjedniku trebao omogućiti i susrete s predstavnicima raznih
sredina i slojeva današnjeg kineskog društva, da bi se on osobno
bolje upoznao s Kinom, ali i da bi pred kineskom publikom imao
prilike zagovarati sustav američkih vrijednosti. Tome će, u
dijelom odvojenom programu,pridonijeti i predsjednikova supruga
Hillary Clinton. Sve bi to, uz razgovore s Jiang Zeminom o
bilateralnim i međunarodnim pitanjima, te uz očekivane dogovore
kineskih i američkih gospodarstvenika o budućoj suradnji, trebalo
pridonijeti ukupnom uspjehu posjeta, u velikoj mjeri značajnom već
po tome što je do njega napokon došlo.
(Hina) mer dh
251002 MET jun 98