US IHT 23. VI. BRITANIJA EURO

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 23. VI. 1998. Odgađanje ne pomaže Britaniji "Tony Blair prošli je tjedan ustvrdio da je sastanak u Cardiffu obilježio 'preobrat u našim odnosima s Europom'. Taj sud nije bio univerzalno prihvaćen", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu. "Jedno gledište, izraženo u ovom listu prošle srijede, jest da je šestomjesečno britansko predsjedanje EU bilo 'bez sjaja i nedjelotvorno'. Europski parlament suzdržao se od svog uobičajenog glasovanja zahvale predsjedajućoj državi. Na početku britanskoga mandata, premijer Blair posjetio je Washington. Bez savjetovanja sa svojim partnerima iz EU prihvatio je svaku pojedinost američke politike prema Zaljevu. Zatim se na summitu Sedmorice u Birminghamu svojim europskim kolegama predstavljao kao najbolji prijatelj Billa Clintona. Početkom svibnja Blair se našao u ironičnom položaju, predsjedajući bruxellskim summitom na kojemu se potvrdilo pokretanje eura sljedeće godine, kao i isključenje Britanije iz najvažnijeg koraka u europskim integracijama još od potpisivanja Rimskog dogovora prije 41 godinu. Sastanak se naširoko smatrao slabo pripremljenim i loše vođenim. Nekoliko europskih vođa bilo je otvoreno kritično. Ministar financija Gordon Brown izgledao je uvjeren da će moći prisustvovati sastancima ministara financija jedanaestorice zemalja koje će prve prihvatiti euro. Francuski ministar financija Dominique Strauss Kahn složio se da će 'g. Brown biti tamo'. No dodao je uz osmijeh: 'Sad i opet, na 10 minuta.' Tako je i ispalo. Na prvom sastanku skupine 4. lipnja, g. Brown je nedugo nakon početka sastanka zamoljen da ode. Britanija se isključila iz onog što će sve brže postajati gospodarska vlast Europe. Na summitu u Cardiffu, gdje su odgođene teške odluke, g. Blair se usredotočio na populističku verziju motiva institucijskih reformi. Zasigurno postoji razlog za to. Europu, koja se šest stoljeća gradila, treba promijeniti da bi mogla ispuniti zahtjeve buduće Europe dvadesetpetorice. No o tome treba odlučiti na temelju racionalne rasprave. Drugi Blairov pristup bio je prevrtljivost o pitanju eura. Test britanske predanosti Europi bit će referendum o euru koji se dugo obećava. Pogrešno je misliti da će vrijeme olakšati taj problem. Britanski novinar Allan Massie nedavno je istaknuo da je u posljednjih 25 godina Britanija postala više međunarodna, ali manje europska. Mladi su ponovno otkrili oduševljenje kinima, no gledaju američke, a ne francuske ili talijanske filmove koji su nekad bili u modi. Jedne od glavnih visokonakladnih novina nekad su imale dopisnike širom Europe, dok sada nemaju doslovce nijednog. Europa se jedva spominje, osim kad dođe do neonacističkih pobuna ili štrajka francuskih vozača kamiona. Jedan britanski interes u Europi zasigurno se održava. Svaka važna nogometna utakmica britanskog tima na Kontinentu donosi invaziju nogometnih huligana, neotesanaca i ispijača piva koji divljaju cijelu noć, što je fenomen kojem nema sličnog nigdje drugdje u Europi. U 11 zemalja koje će prve prihvatiti euro mnoge sumnjaju u isplativost prihvaćanja zemlje koja je tako vrištavo antieuropska, koja se suprotstavlja svakoj daljnjoj političkoj integraciji te se čini opsjednutom stvaranjem prijateljstva sa Sjedinjenim Državama. Tečajne špekulacije učinit će izolirani sterling nepostojanim, a partneri će inzistirati na stabilnom tečaju prije priključenja euru. To će u Londonu izazvati buru prosvjeda. Protivnici britanskog priključenja imat će snažno oružje. Što dulje g. Blair bude odgađao referendum, to će britanska budućnost biti riskantnija. Njegovo odgađanje povezano je sa strahom od gubljenja potpore tiska Ruperta Murdocha te riskiranja poraza u slijedećim izborima. Britanci zaslužuju više." 250102 MET jun 98