SZ-NEMA ŠANSE PROTIV NATOA-16. VI.

NJEMAČKA SÜDDEUTSCHE ZEITUNG 16. VI. 1998. Vojno nema šanse protiv NATO-a "'Ni koraka dalje' upozoravaju promatrači međunarodnih organizacija na albanskoj strani jugoslavenske granice, gdje se križaju putovi izbjeglica s Kosova s putovima opskrbe za tamošnje borce za nezavisnost. 'Jugoslavenska vojska je možda postavila i mine'. NATO međutim sada može zanemariti tu opasnost, jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću prijeti u prvom redu zabranom letenja nad ostatkom Jugoslavije i zatim udarima iz zraka kao protiv bosanskih Srba 1995. Milošević je u ponedjeljak otputovao ruskom predsjedniku Jeljcinu, no znakovi spremnosti na kompromis s NATO-om nisu primijećeni. Umjesto toga stanovništvo se večer ranije moglo diviti televizijskom snimku letačkih sposobnosti svojih zračnih oružanih snaga na 'aeromitingu' sjeverno od Beograda. Priredba nije službeno dovedena u vezu s demonstrativnim zračnim manevrom NATO-a 'Odlučni sokol'. Veći su dojam ostavile ludorije iznad Batajnice nego sovjetski zrakoplovi MiG-21 i MiG-29. Kao 'dobro poznato', dakle ne baš moderno, predstavljeno je i protuzračno oružje zajedno s radarskim sustavom Giraffe. Treba dodati da je 1993. umirovljeni šef zračnih snaga general Svetozar Carević stanje zračnih snaga i protuzračne obrane u cijelosti opisao kao 'zastarjelo' i došao do zaključka: 'Nema šanse protiv NATO-a'. Od tehničkih aspekata aeromitinga učinio se važnijim politički. Na tribini je sjedio crnogorski predsjednik Milo Đukanović pored jugoslavenskog vojnog šefa generala Momčila Perišića. Đukanovića, koji Miloševića kritizira kao zapreku reformama i otvaranju svijetu, ali se u svakoj prigodi udvara jugoslavenskoj vojsci, od njegova stupanja na dužnost u siječnju, Beograd ignorira. Prošlog tjedna - poslije pobjede na crnogorskim parlamentranim izborima, Milošević ga je prvi put pozvao na sjednicu jugoslavenskog obrambenog vijeća. Jugoslavenski Predsjednik može obavljati vrhovno zapovjedništvo samo u skladu s odlukama te instancije. Šuška se da se Milošević udostojao na kompromis s Đukanovićem. Jugoslavenska vojska i njezin prištinski korpus pojavili su se na Kosovu tek u proljeće nakon što je srpska policija zajedno sa svojim zloglasnim 'antiterorističkim jedinicama' na području Drenice zapadno od Prištine navalila na 'Oslobodilačku vojsku Kosova' i zatim napravila pokolj. Vojska je službeno uporabljena samo za osiguranje granice od infiltracije oružja i 'separatističkih teorista'. No zajedno s policijom uočljivo je sudjelovala u najnovijim operacijama na zapadnom rubu Kosova na sela između Peći i Đakovice. Milošević je oduvijek gradio srpsku policiju u jedan od glavnih potpornja svoje vlasti i zbog toga ju je opremio teškim oružjem, sve do tenkova i borbenih helikoptera. Po broju je s oko sto tisuća ljudi gotovo izjednačena s vojskom. Vojska je osim toga podčinjena regionalnom sporazumu koji je posljedica mirovnog sporazuma iz Daytona. Policija - kao i vojska, dodatno su uz stacionirane snage čija jačina nije poznata, na Kosovo poslale po 10 tisuća ljudi. Pri tomu se čini da i u policiji kao i u vojsci akcija na Kosovu nije baš popularna. Navodno je oko sto srpskih policajaca radije dalo otkaz nego da odu na Kosovo. Stranka mađarske manjine u sjevernoj Srbiji zalaže se za povlačenje vojnika svoje narodnosne skupine s Kosova" - piše Bernhard Küppers. 162335 MET jun 98