FAZ-TAKTIKA ODUGOVLAČENJA-8. VI.

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 8. VI. 1998. Taktika odugovlačenja "Svakom viješću o novim nasiljima Srba na Kosovu raste pritisak na NATO da dokonča to stanje. Čak je ministar vanjskih poslova Kinkel zatražio od NATO-a da odluči o vojnoj akciji na Kosovu. Pritom je i sam suodlučivao o smjeru koji NATO slijedi. On je utvrđen u zajedničkoj izjavi koju su ministri vanjskih poslova obznanili 28. svibnja na svojem susretu u Luksemburgu. Po njemu bi trebalo povezati dvije stvari: 'prošireni status' Kosova koji omogućuje ljudska i građanska prava stanovnicima i očuvanje teritorijalne cjelovitosti Jugoslavije, dakle ostanak Kosova pod vlašću Beograda. To bi se trebalo postići na miran način, tako da se poboljša stabilnost Albanije i Makedonije. Kako bi se ubrzao takav razvoj situacije, ministri vanjskih poslova NATO-a odlučili su da pomoćna mjera bude zajednički manevar s albanskim oružanim snagama u kolovozu te s makedonskima u rujnu, oboje u okviru programa 'Partnership for Peace', skraćeno PfP. Osim toga, NATO-va bi flota posjetila albanski grad Drač. U Tirani se uređuje ured za vezu PfP- a. Na posljetku bi se makedonsko vježbalište Krivolak stalno koristilo za vježbe PfP-a. Sve što je odlučeno, obvezatno je. Za kasnije odluke - primjerice 'za preventivno premještanje snaga NATO-a u Albaniju... i Makedoniju' - zadaće ispitivanja dane su vojnicima saveza. Osim toga, veleposlanici NATO-a od svojih ministara vanjskih poslova dobili su nalog 'da ispitaju političke, pravne i - ako treba - vojne implikacije mogućih daljnjih mjera zastrašivanja ako to stanje zahtijeva'. O vojnoj akciji na Kosovu nema ni jedne riječi. Ipak NATO osjeća da je pod pritiskom. Tako je stalno vijeće NATO-a još prošlog tjedna na razini veleposlanika vijećalo o tome ne bi li se tek u Luksemburgu zaključene mjere PfP-a mogle ubrzati. Veleposlanici najbolje znaju da to nema samo simboličnu važnost. No zašto NATO ne može doista djelotvorno intervenirati? Zato što nije složan glede toga što hoće, koja sredstva želi dati na raspolaganje i koje opasnosti i posljedice želi prihvatiti. To mu se ne smije zamjeriti jer su odluke koje treba donijeti teške, a uistinu zadovoljavajuće rješenje nitko ne zna. Sada se na Kosovu primjećuje stvaranje mrtve zone duž granice s Albanijom, kako bi se iznutra prekinula veza između Albanaca s obje strane granice i svaka potpora podzemnoj vojsci OVK, te kako bi se u unutrašnjosti zemlje neprimjetno moglo provoditi nasilje. Toj svrsi služe i sadašnja razaranja sela duž granice i progon njihovih stanovnika. Time razmještanje oružanih snaga NATO-a, o kojem razmišljaju ministri vanjskih poslova, nameće pitanje kome bi to koristilo: mirnom rješenju sukoba i provedbi građanskih prava na Kosovu zacijelo ne bi. Kako bi se prekinula primjena sile od strane Srba, NATO bi sam morao vojno intervenirati i ukinuti srpski režim opsade na Kosovu. To je moguće samo s vojnim jedinicama. No moralo bi se i razjasniti na kojem bi se pravnom temelju obavila takva intervencija koja bi povrijedila teritorijalnu cjelovitost Jugoslavije, zemlje članice UN-a. Time se postavlja pitanje mandata od strane Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Čak i kad bi Francuska pristala, ostaju Rusija i Kina. Njihov se pristanak teško može zamisliti. Ruski je ministar vanjskih poslova Primakov u Luksemburgu izjavio da bi s ruskog stajališta svako miješanje na Kosovu trebalo imati mandat UN-a, dakle i ruski pristanak. No ako NATO odluči vojno intervenirati bez takvog mandata pozivajući se na Povelju UN-a, riskirao bi prekid s Moskvom. NATO zna kakva opasnost proizlazi iz kosovskog sukoba: opasnost od balkanskoga rata koji bi se mogao proširiti na Albaniju, Bosnu, Makedoniju, Bugarsku, Grčku i Tursku. To svakako želi spriječiti. Budući da za sada nema koncepta, američki je ministar obrane Cohen, kao i njegov njemački kolega Ruehe, protiv intervencije. Oni su odgovorni za živote vojnika koji bi poginuli u takvoj akciji. U Bruxellesu se govori o prelaženju Rubikona. Savez još oklijeva. Vojnici su u srijedu prošlog tjedna dobili nalog da još jednom istraže ono što već znaju: potrebe, izglede i uvjete za slanje postrojba u Albaniju i Makedoniju. Sada zatraženo izvješće bit će predočeno tek koncem lipnja. NATO igra na vrijeme. To je, doduše, nezadovoljavajuće ali još uvijek bolje nego vojna akcija bez uvjerljivog koncepta" - drži Karl Feldmeyer. 082348 MET jun 98