FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

REPUBBLICA-NATO-VI MIŠIĆI-16. VI.

ITALIJA LA REPUBBLICA 16. VI. 1998. NATO-ovi mišići "NATO je jučer na makedonskom i albanskom nebu, tik uz srpsku granicu, počeo pokazivati mišiće. No nije jasno hoće li 'Odlučni sokol' biti prvi korak prema oružanoj intervenciji protiv Srbije, a ne vidi se ni strategijska svrha te operacije. Mišići su korisni kad njima upravlja mozak. Ako međutim zamjenjuju mozak, treba se pripremiti na najgore. Prije pokretanja zupčanika vojne eskalacije, možda bi bilo korisno odgovoriti na sljedeće pitanje: imaju li pravo Kosovari kad traže nezavisnost ili Srbi koji im to poriču? Iz pisma kontaktne skupine (SAD, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Njemačka i Italija) može se razumjeti da su Kosovari u krivu i da Srbi imaju pravo. Međutim, službena crta Velikih ograničava se na dvostruku negaciju: niti nezavisnost niti status quo. Kosovari, od Rugove do gerilaca OVK-a, ustraju na nezavisnosti koju im Zapad odriče. Srbi, sukobljeni po tom pitanju s 'međunarodnom zajednicom', ne žele ni čuti o nezavisnosti, ali spremni su pregovarati o jakom autonomnom statusu Kosova po uzoru na Trentino-Alto Adige. U međuvremenu prokušanom okrutnošću guše oružanu pobunu Albanaca i ne prave veliku razliku između gerilaca i civilnog stanovništva. Logika kontaktne skupine je dakle paradoksalna. Beograd ima pravo gušiti secesionističku gerilu, ali to mora raditi otmjenije. Kad bi umjesto tenkova na Kosovo poslao uglađene redare, sve bi bilo po pravilu... Je li to svrha 'Odlučnog sokola'? U međuvremenu stanje na terenu je izvan nadzora. Velike zone Kosova u rukama su gerilaca. Onih vojnika OVK-a koje je američka diplomacija još prije nekoliko tjedana nazivala 'teroristima' i kojima je junak Enver Hoxha - mini Staljin Albanije - i koji oružje ponajprije nabavljaju uz pomoć trgovine drogom kojom upravljaju albanski lobbyji u Švicarskoj i Njemačkoj. Albanski pobunjenici igraju na 'što gore, to bolje', i nadaju se da će na terenu uplesti NATO, kako se dogodilo u Bosni. Što se više krvi prolije, manje je nevjerojatna zapadna intervencija. Kosovari nemaju nikakvu namjeru pregovarati o bilo kakvoj autonomiji, uvjereni da će im Zapad pomoći da osvoje nezavisnost. Kako smo se našli u takvoj kaljuži? Nijedna kriza nije bila više najavljivana od kosovske. Pa ipak smo predugo gurali glavu u pijesak. U ime načela da problem bez rješenja nije problem. Sve dok ove godine Amerikanci nisu odlučili da je vrijeme za pritisak. A rezultat je da se problem teško pogoršao. Amerikanci su podržali zahtjeve Albanaca i okrivili Srbe za krizu, osim što su, barem na riječima, zanijekali Kosovu pravo na samoodređenje. Kosovari su vješto napuhali prvi dio poruke i grade se kao da drugi dio nisu čuli. Tako su se uvjerili da SAD nisu posrednik nego njihov veliki zaštitnik. A možda su čak uspjeli uvjeriti u to Amerikance koji se inače protive upletanju na Balkanu. Učinci šest mjeseci intenzivne američke diplomacije bili su dakle: u Beogradu nadasve nacionalistička retorika o 'srpskom Jeruzalemu' odnosno Kosovu što za sada (ali kako dugo) koristi Miloševiću; u Prištini gubitak vjerodostojnosti Rugove, apostola nenasilja koji je godinama obilazio glavne gradove svijeta i dobio poneki udarac u leđa, te jačanje 'terorista' OVK-a koji su za nekoliko mjeseci 'oslobodili' mali dio područja; glede kontaktne skupine, naposljetku je raskoljena na SAD, Veliku Britaniju i ovih dana i Njemačku koje su odlučne dati pouku Miloševiću, te Rusiju i Italiju, sklone oprezu, s Francuskom koja se koleba između dva pola. Ni jedni ni drugi nemaju rješenje u džepu. U zaključku, Amerikanci su polomili noge pregovaračkom stolu kojeg su zapravo htjele sastaviti. Jedino je sigurno da se s ove točke Zapad više ne može povući. Rješenje kosovske krize, ma kakvo bilo - a ne može se isključiti nijedno, čak ni dioba na srpski sjever i albanski jug - stajat će puno krvi za koju smo i mi odgovorni. Jer istina je da na Balkanu diplomacija ne služi ničemu ako prst nije na otponcu. Ali pucati, a ne znati na koga, zašto i za koga, također je zločin" - zaključuje Lucio Caracciolo. 162334 MET jun 98

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙