DIE PRESSE-TEŠKO ORUŽJE-15. VI.

AUSTRIJA DIE PRESSE 15. VI. 1998. Teško naoružanje Srba na nišanu NATO-a "NATO je u svojim zračnim manevrima 'Odlučni sokol' uporabio najsuvremeniji vojni zrakoplov. S američkog nosača zrakoplova 'Wasp' na Jadranu, poletjeli su borbeni zrakoplovi tipa Harrier AV- 8B. Kao borbeni zrakoplovi drugog tipa nekoliko su minuta nadlijetali ciljana područja u Albaniji i Makedoniji. Iznad Kosova, o kojem se zapravo radi, dakako, nisu kružili. Akcija je trebala pokazati vojnu snagu, a ponajprije volju NATO-a da, ako zatreba, u zaštitu teško pritiješnjenih kosovskih Albanaca krene i vojnim sredstvima. Vodstvu u Beogradu pod Slobodanom Miloševićem trebalo je jasno dati na znanje: 'Dosta je! Milošević ne može na Kosovu vječito raditi što hoće - i zapaliti cijeli Balkan'. Ipak je primjena NATO-vih borbenih zrakoplova već u bosanskom i hrvatskom ratu pokazala svoj učinak. No budući da je tada međunarodna zajednica glede daljnjeg postupka bila duboko raskoljena, a vrhovni su zapovjednici postrojba Ujedinjenih naroda u nastavku pokušavali sve kako bi spriječili ozbiljnu akciju NATO-a, došlo je do srpskog napada na Goražde u travnju 1994. i, na kraju, do pokolja u Srebrenici i Žepi u srpnju 1995. Iskustvo poučava da jedinstvena politička volja kao i prijetnja te, ako zatreba, primjena vojnih sredstava, dovode do uspjeha. Račun za Srebrenicu, ofenzive hrvatske i bosanske vojske u kolovozu 1995., koje su neizravno podupirali borbeni zrakoplovi NATO-a, duboko su urezane u sjećanje srpskog stanovništva. Zapadni vojni analitičari polaze od toga da Milošević više nema nikakve šanse da zadrži ili ponovno zadobije nadzor nad Kosovom: 'Nemirnu pokrajinu poput Kosova ne može se trajno držati protiv volje 90 posto stanovništva', kažu. Već sada srpski sigurnosni aparat tamo ima 45 tisuća ljudi, uglavnom posebne policijske snage, ali i vojsku: 'Ipak su oni samo preko dana kadri nadzirati stanje. Noć pripada borcima OVK-a'. Srpske sigurnosne snage, tvrde promatrači borbenih događanja na Kosovu, vojnički postupaju kojekako samo ne uzorno: umjesto da borce OVK-a, koje drže 'teroristima', pronađu, slijede i u borbi ih neutraliziraju, srpska je taktika ograničena na okruživanje gradića i sela koja zatim sravne teškim topništvom. Uz učinak da time i dotadašnje pristaše mirnog rješenja krize natjeraju u vojsku OVK. Osim toga zapadni analitičari navodno su utvrdili da komunikacija i koordinacija između raznih srpskih sigurnosnih snaga na Kosovu ne funkcionira baš dobro. Sve veća frustracija među srpskim sigurnosnim snagama pokazuje se, osim toga, u otpuštanju policajaca koji ne žele na Kosovu ostaviti glavu te u sve većim problemima novačenja sigurnosnih snaga za akcije u nemirnoj pokrajini. Ako se NATO odluči za vojnu intervenciju u kosovskom sukobu, vojni stručnjaci preporučuju zračne napade na teško naoružanje srpskih oružanih snaga, ma kako to bilo teško: 'Srbi imaju presudnu premoć u teškom naoružanju. Ako ih se isključi, stvar će drukčije izgledati'. Koliko je vojni postupak Srba do sada bio nezgrapan, toliko su se brzo borci OVK-a pokazali spretnim stratezima i taktičarima koji brzo uče. Ne treba dvojiti da jedinicama OVK-a zapovijedaju iskusni vojnici i da su pod zajedničkim vodstvom. Vojni su stručnjaci uvjereni da bi, ako zapadni svijet u slučaju Kosova nastupi odlučno, vojni potezi mogli biti uspješni. No NATO bi vjerodostojno morao biti spreman reći ne samo A nego i B. Pritisak ne smije popustiti dok se ne ispune najvažniji zahtjevi. No, baš tu cipela žulja. Političke instancije zapadnoga svijeta još nisu suglasne glede ciljeva za Kosovo. Treba li pritisak prekinuti ako srpske sigurnosne snage budu povučene ili ako samo prestanu pucati? Treba li obnoviti autonomni status ili pokrajina treba postati nezavisnom? Jasno stajalište nužno je već idućih dana" - zaključuju E. Rathfelder i B. Bischof. 160024 MET jun 98