US THE IHT 9. VI. NATO BONNART

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 9. VI. 1998. NATO se treba držati dalje od kosovskog škripca "Još jednom jadne skupine staraca, žena i djece slijevaju se balkanskim planinskim dijelovima, bježeći iz svojih zapaljenih domova. S još svježim sjećanjem na Bosnu, pozivi na savezničku akciju na Kosovu postaju glasniji", piše urednik neovisnoga vojnog časopisa '16 država NATO-a' Frederick Bonnart. "Na nedavnom sastanku savezničkih ministara vanjskih poslova postignut je dogovor o nekoliko neposrednih mjera, a druge se mogućnosti razmatraju. Glavni tajnik NATO-a Javier Solana opetovano je ponavljao da 'ništa nije isključeno'. No jedna bi stvar trebala biti isključena: oružani napad NATO-a na Kosovu. Usporedba s Bosnom pogrešna je i opasna. U Bosni su se Muslimani branili od ubojstava i izgnanstava koja su provodili dobro naoružani bosanski Srbi. Na Kosovu se samozvana oslobodilačka vojska bori protiv redovne jugoslavenske vojske u pokušaju da se odcijepi od Srbije. Saveznički napad čitao bi se kao potpora tom pokretu - što je opet nešto drugo od zaustavljanja masovnih ubojstava. Poslijeratna europska nagodba bila je dogovorena na konferenciji o europskoj sigurnosti i suradnji, održanoj u Helsinkiju 1975. Ona počiva na maksimi da se granice ne mogu mijenjati silom. Savezna republika Jugoslavija, koja se sastoji od Srbije i Crne Gore, pravno je priznata država, s međunarodno prihvaćenim granicama. Kosovo je srpska pokrajina, bez obzira na takozvani etnički sastav njegova stanovništva. Kršenje ili zaobilaženje ove maksime bilo bi iznimno opasno. Tome bi se suprotstavili drugi, posebice Rusija. To bi također otvorilo Pandorinu kutiju na etnički izmiješanom Balkanu. Postoji i praktični aspekt: savezničkom napadu na Kosovu suprotstavile bi se redovne jugoslavenske snage. Za razliku od odrpanih snaga bosanskih Srba, radi se o discipliniranoj i dobro organiziranoj sili koja bi branila svoju domovinu protiv vanjske agresije. Iako bi NATO nesumnjivo mogao postaviti veće i tehnički daleko superiornije snage, napad bi bio izvanredno skup u smislu jugoslavenskih i savezničkih žrtava. Ishod bi bio neizvjestan: to bi veoma lako mogao postati saveznički Suez. Zapravo, u savezu nema ni volje, ni sredstava za takvu akciju. Američki Kongres pokušava smanjiti vojne obveze u inozemstvu. Sve europske saveznice moderniziraju svoje snage i oblikuju ih za ubrzano postrojavanje na krizna mjesta umjesto za uključenje u masovne, možda produljene, sukobe. Svejedno, s kosovskom se krizom treba suočiti. Osim sve većeg egzodusa izbjeglica, očita je opasnost od širenja sukoba na susjedne zemlje. Uvučene bi mogle biti Albanija, jednako kao i Makedonija i Bugarska (koje imaju znatne albanske sastavnice) te na posljetku Grčka i Turska. Od neposrednih mjera, NATO će početi pomagati Albaniji da uspostavi svoju vojsku te će organizirati mirovne vježbe u Albaniji i Makedoniji. U albansku luku Drač bit će poslane mornaričke snage, a zračno upozoravanje i nadzorni detašman ovoga će se tjedna premjestiti u Makedoniju. Daljnje mogućnosti uključuju postrojavanje savezničkih snaga duž albanske granice s Kosovom, što bi ojačalo malene UN-ove snage u Makedoniji i uspostavilo zonu zabrane leta, sličnu onoj nametnutoj nad Bosnom. No upad na Kosovo ne razmatra se, a sugestije da se to događa opasne su i štetne. Tako dugo dok se intervencija čini mogućom, to potiče očekivanja koja se ne mogu ispuniti i koja mogu imati za posljedicu akcije Oslobodilačke vojske Kosova koje će izazvati novo krvoproliće. Jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević s pravom je omražen zbog pustošenja koje je izazvao svojom politikom i potezima. Njega bi trebalo natjerati da poštuje prava pojedinaca i manjina. No osim NATO-a ima i drugih metoda i organizacija - i njihova akcija sad je prijeko potrebna." 110046 MET jun 98