US FORWARD 22.V. HR I ŽID.

SJEDINJENE DRŽAVE FORWARD 22. V. 1998. Stare rane Židova u Zagrebu U predzadnjem broju židovskog tjednika Forward, Bernard Bellush piše: "Hrvatski su Židovi bili prve žrtve 'krajnjeg rješenja' godine 1941. To se dogodilo pod vladom Nezavisne Države Hrvatske, koju je te godine stvorio antisemitski ustaški pokret. U drugim europskim državama pod nadzorom njemačkih nacista, Židove su od 1933. sve više progonili i slali u sabirne logore, dok su manje skupine ubijali tijekom cijele 1941. No u novoj državi Hrvatskoj, ubojiti su se napadi provodili nad čitavim židovskim stanovništvom do takvog stupnja da su u nekoliko mjeseci židovske zajednice u Zagrebu i drugdje bile doslovno uništene. Hrvatski su ustaše nadmašili djela nacista. Danas dobar dio svijeta, uključujući i mnoštvo Hrvata koje smo prošli mjesec susreli na međunarodnoj konferenciji u Dubrovniku o postraumatskim stresnim poremećajima, ili nije svjestan, ili svjesno želi zaboraviti genocid izvršen nad hrvatskim Židovima. Ironično je da su, kao što nam je to rekao hrvatski povjesničar sa zagrebačkog sveučilišta Ivo Goldstein, 'potezi hrvatskih ustaša često bili okrutniji i suroviji nego potezi Nijemaca; bilo je sadističkih mučenja i masakra', a pojedine su Židove bacali u jame i žive zakapali, izjavio je on. Hrvatski diplomati u Americi te oni vladini dužnosnici s kojima smo se susreli u Zagrebu svjesni su ove velike tragedije. No to ne znači nužno da poštuju veličinu dugotrajnih trauma nanesenih tim židovskim zajednicama. Hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana, primjerice, čovjeka koji je 1991. utemeljio tu državu, njegov je važni savjetnik Slobodan Lang opisao kao 'Georgea Washingtona' Hrvatske, 'pravu osobu da osigura našu neovisnost i prijelaz u demokraciju.' Pa ipak, portretirajući g. Tuđmana kao povijesnog 'borca protiv fašizma', g. Lang je ustvrdio kako 'on nije bio tako iskusan kao što bih želio da jest.' G. Lang, savjetnik Predsjednika za humanitarna pitanja i utemeljitelj Helsinškog Human Rights Watcha, posljednjih je godina riskirao život putujući u male zajednice u susjednoj Bosni kako bi spasio ili zaštitio od etničkog čišćenja ili ubojstva tisuće postarijih Hrvata koji i dalje žive u tom području. G. Lang je u osnovi rekao da je g. Tuđman dao neke kobne političke i etničke izjave. Povjesničar g. Tuđman uvrstio je u ranije izdanje svog nedavnog djela negativna i neopravdana uopćavanja antisemitske prirode o Židovima u Hrvatskoj i drugdje. Posljedak je prosvjeda vođa svjetskih židovskih zajednica što se g. Tuđman ne samo ispričao za te izjave, već se osjećao i obveznim da iz posljednjeg engleskog izdanja te knjige ispusti uvredljive primjedbe. Predsjednik se također, više nego jednom, ispričao za genocid koji je ustaška vlada za vrijeme Drugoga svjetskog rata izvršila nad hrvatskim Židovima. To je omogućilo nedavno uspostavljanje diplomatskih odnosa između Izraela i Hrvatske. Kad je hrvatsko veleposlanstvo u Washingtonu doznalo za predstojeći posjet ovog dopisnika Zagrebu i Dubrovniku, njegov me direktor za odnose s javnošću Marijan Gubić brzo opskrbio imenima i brojevima telefaksa ključnih židovskih vođa u obje zajednice. On mi i dalje šalje rijeku izjava, vijesti o sastancima s američkim židovskim organizacijama i izjave g. Tuđmana i veleposlanika u Washingtonu Miomira Žužula. Kratko prije mog odlaska iz Hrvatske, veleposlanik Žužul stigao je u New York i dao interview u hotelu Plaza. Bivši profesor psihologije g. Žužul prisno je surađivao s Richardom Holbrookeom i američkim izaslanstvom na stvaranju Daytonskog dogovora. On je izjavio da je od početka znao da 'stabilna, uspješna Hrvatska ovisi o uspostavljanju dobrih bilateralnih odnosa sa Sjedinjenim Državama'. On je također shvatio da se 'mora uvelike pozabaviti židovskim pitanjem'. To je razlog njegovih učestalih sastanaka s predstavnicima židovskih organizacija. G. Žužul rodio se i odrastao u Dalmaciji, gdje, prisjetio se, 'postoji snažan hrvatski nacionalizam, izražen katolicizam, no ne i element antisemitizma. Sudbina Hrvatske i njezinih Židova bila je jednaka'. On je ustrajao da je 'ustaška vlada prihvatila nacističku ideologiju i uvela organiziranu antisemitsku politiku'. Zatim je izrazio raspoloženje koje mnogi Židovi u Hrvatskoj također izražavaju: 'Opisivati Hrvatsku kao antisemitsku neopravdano je ... jer antisemitizam danas nije problem u Hrvatskoj.' No ispod površine vriju strahovi i osjećaji koji će zauvijek mučiti židovske vođe i članove zajednice, prouzročeni genocidom izvršenim nad roditeljima, rođacima i rijetkim preživjelima za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Dugogodišnji aktivist zagrebačke židovske zajednice Aleksandar Tolnauer izjavio je: 'Hrvati još uvijek Židove vide kao Židove, ne nužno kao Hrvate'. Službeno, tvrdi on, 'nema teškoća za Židove', pa ipak njegovu kćerku kolege često pitaju 'zašto ustrajava na židovstvu i zašto prakticira stvari koje se toliko razlikuju od katoličkih obreda.' Iako je dobio priliku da ode u Izrael, g. Tolnauer je nakon Drugoga svjetskog rata ipak ostao u Zagrebu kako bi ojačao ostatak židovske zajednice i zaštitio članove svoje obitelji. S tugom u očima, on se prisjetio da je od 78.000 Židova u predratnoj Hrvatskoj samo 8.500 njih preživjelo ustaške i njemačke koncentracijske logore ili borbe s partizanima iz šuma i planinskih skrovišta. Ljubazni predsjednik židovske zajednice u Zagrebu, dr. Ognjen Kraus, po svojim shvaćanjima više svjetovan nego religiozan, bio je odlučan u namjeri da zaštiti i sačuva ono što je ostalo od židovskih obitelji i tradicije, kao i zagrebačko središte židovske zajednice. Ta velika, jednostavna građevina dom je poslijeratne sinagoge i vjerskih satova za odrasle i djecu. Nakon što nam je pokazao različite sobe za sastanke, dr. Kraus nas je poveo iza ugla na parkiralište, na adresi Praška 7. Na tom je mjestu nekad stajala impresivna zagrebačka sinagoga, izgrađena u maurskom stilu, a posvećena 1867. U listopadu 1941., ustaška vlada Hrvatske naredila je uništenje sinagoge, koja je zatim ciglu po ciglu srušena. Dr. Kraus je pojasnio da ni on, ni njegovi kolege Židovi, g. Tuđmana ne smatraju antisemitom. No on je izjavio da nema sumnje da 'antisemitizam postoji, u određenoj mjeri. Na posljednjim parlamentarnim izborima, primjerice, pet posto narodnih glasova otišlo je desničarskim antisemitskim strankama.' Godine 1991., zgrada zagrebačke židovske zajednice ozbiljno je oštećena u eksploziji. Sljedeće je godine zgrada obnovljena uz pomoć hrvatske vlade i članova zajednice. Na posljetku, čini se, postoje znakovi nade za opustošene židovske zajednice. U zagrebačkom židovskom središtu tridesetpetoro djece sad pohađa vrtić i satove za mlade. U rujnu, nakon 63 godine bez rabina, Zagreb, Split i Dubrovnik dijelit će usluge modernog ortodoksnog rabina. Danas se 1.400 stanovnika Zagreba očituju kao Židovi, u Splitu ta brojka iznosi 150, a u Dubrovniku oko 70 stanovnika. To je daleko od predratnih dana, kad je samo u Zagrebu živjelo 12.000 Židova, ali je ipak nešto." 050040 MET jun 98