BELGIJA-LE SOIR OD 4.6.98. KOSOVO

BELGIJA LE SOIR 4. VI. 1998. Kosovo: četiri stara pitanja "Granatiranje iz teškog oružja, tutnjava oklopnih vozila, srušene kuće, povorke zastrašenih civila: nepuna tri mjeseca nakon prvih sukoba na dreničkoj visoravni, Kosovo je opet poprište sukoba na Balkanu. Od početka tjedna ovdašnje se prilike naglo pogoršavaju, a čini se kao da jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević silom želi svladati 'pobunjenu' pokrajinu. Utješna pretpostavka o ograničenim okršajima i pojedinačnim operacijama čišćenja je odbačena, žali suradnik visokog civilnog predstavnika u Bosni Carlosa Westendorpa; utvara građanskog rata ponovno se nadvila nad jugoslavenskim nebom. S neizbježivim posljedicama za čitavo ovo područje. 1. U kojoj su fazi pregovori? Na mrtvoj točki. Prvi susret na vrhu između g. Miloševića i albanskog vođe Ibrahima Rugove nije doveo do očekivanih rezultata, ali Sjedinjene Države, u nedostatku bolje zamisli, žele što prije ponoviti pokus. Zadaća: ponovno pokrenuti pregovore za mirno rješavanje krize, iako je krug tjednih pregovora o kojima su se dogovorili Beograd i Priština već prekinut i sadašnji oružani sukobi priječe njihov skori nastavak. G. Rugova koji je ovoga tjedna na putovanju po Americi, podsjetio je na svoje zahtjeve koji bi trebali biti zamjena za glavni ustupak - odricanja od neovisnosti: strano posredovanje između dviju zajednica, uvođenje zabrane leta od Vijeća sigurnosti UN-a i uspostava međunarodnog protektorata. No Washington koji čini najveći mogući pritisak na albanske sugovornike, ne postiže isti uspjeh kod Beograda: povratak tvorca 'pax americana' u Bosni Richarda Holbrookea na prvu crtu nije nimalo poljuljao ideološka uvjerenja g. Miloševića - Kosovo je unutarnja stvar koju će srbijanska policija bolje riješiti od diplomata. Nazočnost ultranacionalističkih radikala Vojislava Šešelja u srbijanskoj vladi još više otežava dijalog. 2. Radi li se o etničkom čišćenju? Oprezni i zabrinuti da im se ne predbaci kako su nepoduzetni, visoki zapadni dužnosnici nerado rabe taj izraz koji je bremenit smislom nakon bosanskog sukoba. Visoko povjerenstvo UN-a za izbjeglice radije govori o vojnoj operaciji velikih razmjera kako bi se otjerala šačica naoružanih ustanika. NATO se odlučio za izraz politika spaljene zemlje duž albansko-jugoslavenske granice radi zaustavljanja Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) koja se iz svojih baza u pozadini, s oružjem u rukama, odupire jugoslavenskim snagama. Naprotiv, neki stručnjaci za Balkan misle da je Beograd iz Daytonskih sporazuma naučio lekciju o stvarnosti: tu je podjela Bosne 'de facto' dovela do masovnog odlaska stanovništva, a pravno očuvanje postojećih granica više je vrijedilo od svih drugih, moralnih i ljudskih razloga. Svaki problem treba rješavati u početku, a na Kosovu su problem Albanci, rekao je jednom ekstremist Šešelj, obećavši da će ga, uz pomoć svoje milicije, riješiti za samo nekoliko dana. Svi se slažu da su izravne posljedice sukoba iste, kakav god bio njegov naziv: civili su prve žrtve, a tisuće izbjeglica bježe s područja sukoba. Bez stvarne nade u povratak... 3. Kakvi su planovi međunarodne zajednice? Odmjereni i postupni, kao i obično. Stalna misao: izbjeći tragični scenarij koji se od početka raspada Jugoslavije 1991. suviše često ponavljao. A strategija? 'Izgradnja brane' oko pokrajine kako bi se izbjeglo širenje nereda te veća zaštita njezinih neposrednih susjeda - Albanije i Makedonije pod okriljem NATO-a: u tim dvjema zemljama predviđene su vojne vježbe u kolovozu i rujnu, u Tirani je otvoren ured za vezu, a povećat će se i pomoć u preustroju oružanih snaga ovih zemalja u sklopu programa 'Partnerstvo za mir'. Umiješati se na Kosovu? NATO ne isključuje tu mogućnost, ali sami su saveznici jako podijeljeni glede takvog prijedloga kojemu će se usprotiviti Rusija, članica kontaktne skupine o bivšoj Jugoslaviji i odlučan pristaša 'unutarnjeg' rješenja i davanja autonomije. Na granici sukoba, diplomati su nedavnom izbornom pobjedom demokratskih reformista predsjednika Đukanovića u Crnoj Gori dobili utješnu nagradu. No rezultat je jadan i sporedan. On još više potiče na oklijevanje i očajno prebrojavanje izbjeglih osoba. 4. Kakve su posljedice krize na ovome području? Možda teške. Albanija koju Zapad obuzdava, neće moći ostati neutralna ako dođe do pokolja većih razmjera. Napetost raste u Tirani gdje su skloniji većoj materijalnoj potpori OVK-u, iako su svi svjesni da bi otvoreni rat sa Srbijom imao teške posljedice - zastarjela oprema, nepripravne postrojbe. I u Makedoniji je napast sve veća kada je riječ o širenju sukoba koji je već izazvao više prosvjeda potpore i solidarnosti u albanskoj zajednici - preko 30 posto pučanstva - a vlasti u Skopju, koje su sve do sada znale sačuvati zemlju od jugoslavenskih nemira, najviše se plaše da će nagli dolazak izbjeglica destabilizirati zemlju. Ni sama Bosna, gdje je 'normalizacija' još uvijek labava, ne bi bila pošteđena nekontroliranog domino učinka. Preventivna diplomacija više nije dovoljna, treba pokazati više odlučnosti, ističe uzbunjeni ured Carlosa Westendorpa; načelo ekspres lonca je djelotvorno samo ako se kuha na laganoj vatri. Kada temperatura naglo poraste, dolazi do razorne eksplozije. A današnje je Kosovo užarena peć...", piše Edouard van Velthem. 050037 MET jun 98