AUSTRIJA 3. VI. DIE PRESSE: NITKO NE PODUPRE SECESIONISTE U JUGOSLAVIJI

AUSTRIJA DIE PRESSE 3. VI. 1998. Reformatori moraju biti strpljivi Bude li Đukanović ozbiljno shvatio vlastitu prijetnju odcjepljenjem Crne Gore od Jugoslavije, potpora SAD rasplinut će se poput mjehura od sapunice, drži Irene Miller. "Milošević jednostavno ne može vjerovati: vrijeme nije stalo. I u njegovu srednjovjekovnom carstvu pojmovi poput reforme, otvaranja prema svijetu i promjene postupno prodiru u svakodnevicu. Nitko zasad nije spreman prognozirati kada će Milošević shvatiti poruku, ali jednoga će se dana vjerojatno i to dogoditi. Pristašama reforme, zagovornicima slobode, onima koji vjeruju u ljudska prava i ljudsko dostojanstvo, trenutačno je teško biti Jugoslavenom. Tko na Kosovu voli slobodu, može u to ime poginuti - bilo kao intelektualac, obilježen etiketom državnog neprijatelja i bačen pred ubilačke srpske policijske bande; ili kao žena ili dijete, optuženo za bliske veze s ilegalnom kosovskom vojskom, što je dovoljan razlog za ubijanje; ili čak kao naoružani pripadnik OVK koji će možda u grob ponijeti zlurado zadovoljstvo što je i sam ubio nekoliko neprijatelja. Tko u Crnoj Gori voli slobodu i želi koraknuti u 20. stoljeće, ima, kratkoročno gledano, najmanje problema: trebao je u nedjelju samo izići na biralište. Mnogi su to učinili i većina je odbacila represiju i retrogradnost srpskoga režima. No, što će biti dalje? Malo je vjerojatno da će Milošević, sklon uljepšanim prikazima i opremljen šarenom paletom, ali i malim horizontom, otvoreno napasti Crnu Goru, sve dok se ta republika buni samo u okviru jugoslavenske federacije. To je očito plan predsjednika Mile Đukanovića koji vjerojatno ne teži otvorenom odcjepljenju. Stoga vjerojatno neće biti ni otvorene represije. Milošević zna kada treba popustiti - samo u većini slučajeva drugačije tumači popuštanje nego ostali ljudi. Kad je srpska oporba prije više od godina dana inscenirala dotad neviđeni val prosvjeda, Milošević je na kraju popustio - i neposredno nakon toga srpska se oporba beznadno podijelila, Milošević je pridobio Draškovićev pokret obnove, blagajne gradskih skupština, predane pobjedničkim oporbenjacima, zjapile su prazne te je manevarski prostor lokalne politike bio primjereno sužen. Ono što je upalilo jednom, upalit će opet - i opet, i opet i opet, smatra beogradska javnost. Kosovo je pozornica tih pokušaja: tektike otezanja, nepoštenja prema kosovskim Albancima, zavaravanja zabrinute svjetske javnosti, i iscrpljivanja vojno- policijskim sredstvima. Sličaj pokušaj uslijedit će i u Crnoj Gori - taktika otezanja kada je riječ o zuzimanju crnogorskih mjesta u saveznoj skupštini, otezanje u gospodarstvu, beskrajno natezanje u svim malim zajedničkim pitanjima, akcije obavještajne službe i diplomatska ofenziva čišćenja vlastitog ugleda u svjetskoj javnosti. Hoće li mladi predsjednik imati snage da se odupre starom liscu Miloševiću i njegovoj lisici - naime, Miloševićeva supruga stekla je reputaciju njegove ogorčene neprijateljice? Đukanović zna da ima potporu Sjedinjenih Država - imaju je i kosovski Albanci. Đukanović također mora znati da će se ta potpora rasplinuti poput mjehura od sapunice bude li svoju prijetnju odcjepljenjem previše često ponavljao odnosno bude li je, možda, shvatio ozbiljno. Nitko ne podupire jugoslavenske secesioniste. Đukanović je stoga uvijek naglas sanjario o promjeni političkih prilika u Srbiji nakon koje bi kucnuo trenutak za reforme i slobodu. Ta je pretpostavka točna, ali će vjerojatno zahtijevati strpljivost", smatra Irene Miller. 040148 MET jun 98