FRANCUSKA-LIBERATION OD 1.6.98. CRNA GORA

FRANCUSKA LIBERATION 1. VI. 1998. Crna Gora: mlada momčad reformista "'Živjeti bolje', ove jednostavne riječi već nekoliko tjedana daju živost političkom životu Crne Gore koja se pobunila protiv Beograda. To je ime uzela koalicijska lista okupljena oko mladog predsjednika Mila Đukanovića. Parola je to koja se nalazi na njegovim plakatima koji prekrivaju sve oglasne ploče uz ceste u prijestolnici. Uz dežuranje njegove stranke, leci ismijavaju protivnika Momira Bulatovića, saveznika predsjednika Slobodana Miloševića, čovjeka koji drži vlast nad mini-Jugoslavijom. 'Glasovat ćete za Momu? Glasovat ćete za bijedu, siromaštvo, novi rat i nove sankcije. Recite svojoj djeci da kažu svojim unucima da ih je njihov pradjed osudio na neimaštinu. Neka to ne zaborave. I neka ga proklinju.' Pokret okupljen oko predsjednika najprije je reformatorski. Blaženka, mlada majka dvoje djece koja dežura, prvi put je našla posao na mjesec dana. Javlja se na telefon, dočekuje posjetitelje. I svim je srcem za predsjednika. 'Moj muž, inženjer, kupio je nedavno na zajam malu industrijsku pekarnicu u Kotoru koja je u stečaju, kaže. Naslijedio je trideset radnika, a bila bi dovoljna petorica. Potrebne su opće reforme kako bi se otvorila radna mjesta, zato mi podupiremo predsjednika'. Brojke govore same za sebe. Crna Gora danas ima 650 tisuća stanovnika, 110 tisuća zaposlenih (1990. bilo ih je 165 tisuća), od kojih polovica prima minimalni osobni dohodak koji ne iznosi ni 300 francuskih franaka, 85 tisuća umirovljenika i 30 tisuća izbjeglica. To je gospodarski teret koji zemlja više neće moći podnositi ako se ne preustroji. (...) Uloženi bi trud mogao ostati mrtvo slovo na papiru ako se ne promijene druga područja, kao bankarski sustav i državne financije koji su u rukama federacije koju nadzire Slobodan Milošević. Crna je Gora izolirana od susjednih država, a Srbija povremeno ometa unutarnju trgovinu. Crnogorski se kamioni na granici dviju republika strogo provjeravaju, gdjekada su blokirani i do petnaest dana. 'Ako Slobodan Milošević ne bude htio mijenjati savezne zakone, mi ćemo odmah početi provoditi naše zakone. Ako bude trebalo, glasovat ćemo za vlastiti novac', opetuje Dejan Mijović. Program je to koji nadilazi program Mila Đukanovića i podsjeća na izazov koji je 1991. uputila Slovenija kada je i sama došla u sukob s Beogradom ponajprije zbog gospodarskih razloga: želje da se otvori Europi, da nadzire svoje gospodarstvo i dio koji ide u savezni proračun te želje za promjenom sustava. (...) Nasuprot Milu Đukanoviću koji tvrdi da bi se Crna Gora, uz dobro gospodarenje, mogla sama financirati bez pomoći iz Beograda, koji uostalom ne ispunjava svoje obveze, njegovi protivnici manipuliraju strahom od reforma. 'Neovisna, Crna Gora bi postala privatno vlasništvo deset velikih obitelji novopečenih bogataša', tvrdi dopredsjednik Socijalističke narodne partije (SNP) Zoran Žižić. Mnogi su Crnogorci uspjeli zahvaljujući nedopuštenom uvozu robe koji nije branila domaća uprava jer nije bila zainteresirana za ubiranje poreza koje je ionako morala uplatiti federaciji prije nego se ova udostoji da joj dade jedan dio. No mnogima se ta siva ekonomija čini jako dobroćudnom u usporedbi s mafijaškom ekonomijom koja je pokvarila Beograd gdje se škandali izmjenjuju s ratom gangsterskih banda nasred ceste. Danas se diljem Podgorice razliježe zvonjava prijenosnih telefona koji više nisu obilježje novih bogataša. Oni su znak priznanja mladih, kao i prve cyber kavane. 'Da je moja zemlja normalna, nikada se ne bih bavio politikom', kaže Zlatko Vujović, predsjednik udruge mladih 'Juventas' koji vodi utrku za Đukanovića. 'Za dvije godine Crna Gora bi mogla ući u Europu. No Milošević priznaje samo rat i izvanredno stanje. Mi kažemo dosta je toga', kaže student treće godine prava čija je udruga odlučila povesti preventivnu kampanju kako bi spriječila da srbijansko-crnogorske raspre prerastu u građanski rat", izvješćuje Helene Despić-Popović. 020054 MET jun 98