ZAGREB, 31. svibnja (Hina) - Hrvatska u ribarstvu ne koristi dovoljno sve mogućnosti koje biološki ima na raspolaganju, ali i iskorištenost nije u svim područjima morskog ribarstva ujednačena.
ZAGREB, 31. svibnja (Hina) - Hrvatska u ribarstvu ne koristi
dovoljno sve mogućnosti koje biološki ima na raspolaganju, ali i
iskorištenost nije u svim područjima morskog ribarstva
ujednačena.#L#
Tako se može reći da je iskorištenost pridnenih vrsta na najvećoj
dozvoljenoj razini te da se za iste vrste u pojedinim područjima
unutarnjeg mora osjeća preveliki ribolovni napor u odnosu na
biološke potencijale tih područja. No, ta su područja ipak
malobrojna, a u pravilu se ne poklapaju sa lokacijama na kojima lovi
veliki broj koćarica i ostalih neselektivnih alata. Valja pritom
također pripomenuti da se gotovo cjelokupni morski ribolov odvija u
hrvatskim teritorijalnim vodama, te u jednom dijelu međunarodnih
voda Jadranskog mora, koje bi jednog dana trebala postati hrvatska
eksluzivna zona (gospodarski pojas). Po tome Hrvatska spada u red
zemalja koje iskorištavaju isključivo bioresurse vlasitog obalnog
mora, te na niti jedan način ne sudjeluje u iskorištavanju
bogatstava velikih oceanskih prostranstava u međunarodnim vodama,
koja su najčešće bez odgovarajućeg nadzora i zaštite, ističe mr.
Zlatko Homen, pomoćnik ministra poljoprivrede i šumarstva i
ravnatelj Uprave za ribarstvo.
Međunaslov: Ukupan ulov oko 18 tisuća tona
U 1996. ukupan ulov morske ribe u Hrvatskoj iznosio je 17.347 tona,
od čega plave ribe 11.322 tone, bijele ribe 4.189 tona, a ostale
ribe 1.836 tona. U Studiji o stanju ribarske industrije u Republici
Hrvatskoj, koju je financijski podupro FAO, a izradila Uprava za
ribarstvo Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, i u kojoj se po
prvi puta sustavno prikazuje i obrađuje hrvatsko ribarstvo,
ukazuje se na premalu iskorištenost male plave ribe. Ta
iskorištenost iznosi 25-30 posto potencijala, procijenjenog na
100.000 tona godišnjeg ulova; znači bez opasnosti od prelova. To se
posebice odnosi na srdele i inćun. Većim ulovom male plave ribe i
njenom preradom, otvorila bi se i mogućnost otvaranja novih radnih
mjesta u preradbenoj industriji, napominje mr. Homen.
Uporedo s porastom ulova male plave ribe, valja očekivati i
zadržavanje ulova velike plave ribe na postignutoj razini, jer su
te vrste pod strogom zaštitom međunarodnih organizacija. Pritom se
ponajprije misli na tunu, lik koje je i na hrvatskom kovanom novcu,
što naglašava važnost zaštite te ribe. Istaknuto je i kako je sva
velika plava riba i visokomigratorna, te se u tom kontekstu i veže
za zaštitu međunarodnih institucija, kao i da je sva pred ili već u
preiskorištenju, ponajprije zbog velikih prostranstava
međunarodnih voda, koje je vrlo teško nadzirati i kontrolirati pri
obavljanju ribolova. Napomenute su i visoke komercijalne
vrijednosti koje te vrste imaju, te ih je time još teže zaštiti, i to
poglavito u posljednje vrijeme, kada se primjerice "bluefin tuna"
radi svoje cijene popularno naziva i "plavo zlato". U Studiji je
istaknuto i da je u Hrvatskoj prije nekoliko godina počeo prvi uzgoj
tuna u ovom dijelu svijeta. Radi se o poluuzgoju ili tovu
izlovljenih jedinki, što spada u posebnu vrstu akvakulture.
Od značajnih vrsta dna najveću važnost među rakovima imaju škamp i
oslić kod riba, premda i značenje mnogih drugih vrsta nije malo. O
bioraznolikosti Jadranskog mora i njegove faune najbolje govori
podatak da u njemu živi oko 410 vrsta riba, oko 140 vrsta školjaka,
48 vrsta glavonožaca, te više vrsta rakova, a većina se tog biloškog
svijeta može komercijalno koristiti. Radi razvoja i očuvanja
bioresursa, osim mjera zabrane pokušava se educirati većina
sudionika u ribolovu, tako da su ribari u obvezi polaganja ispita na
temelju posebnih programa, koje je donijela hrvatska Vlada.
Međunaslov: Velike mogućnosti riboprerađivačke industrije
Riboprerađivačka industrija predstavlja značajan dio cjelokupnog
ribarstva u Hrvatskoj. Trenutno sedam tvornica za preradu riba
prerađuje godišnje 30.000 tona ribe, a u njima je zaposleno ukupno
2.500 radnika.
Marketing i trgovina hrvatskih ribarskih proizvoda jako je
nesređena. Ribe i drugi morski organizmi prodaju se uglavnom
veletrgovcima i drugim kupcima na mnogo neregistriranih mjesta duž
Jadranske obale. Jedan se, manji dio riba, proda u ribarnicama u
većim gradovima kao svježa riba, dok se veći dio izvozi.
Izvoz ribe i ribarskih proizvoda za Hrvatsku predstavlja 1 do 1,5
posto ukupnoga izvoza. Po strukturi čini ga uglavnom riba u svježem
stanju i konzervirana mala plava riba. Promatra li se odnos uvoza i
izvoza taj je odnos u pravilu pozitivan u korist izvoza. Pozitivna
izvozna bilanca pozitivna je i u kvalitetnom i u vrijednosnom
poimanju, što znači da se više izveze nego uveze i u vrijednosnom i u
količinskom smislu.
U 1996. godini izvezeno je 5.970 tona morske ribe, čime je ostvareno
24,9 milijuna dolara, a izvozom 9.796 tona ribljih prerađevina
ostvareno je izvoz vrijedan 22,5 milijuna dolara. Najviše se izvoze
vrste bijele ribe (ground fish u svježem stanju), potom konzerve
male plave ribe, te glavonošci i mekušci. U strukturi prerađene
ribe gotovo se u cijelosti radi o konzerviranoj srdeli i vrstama -
poput inćuna papaline, te u jednom skromnom postotku tune. Svi
ostali načini prerade ribe su gotovo zanemarivi u količinskom
smislu, a to se ponajprije odnosi na dimljenu, soljenu i mariniranu
ribu.
Glavne zemlje uvoznice hrvatske svježe ribe su Italija i Slovenija,
koje čine 90 posto ukupnog hrvatskog izvoza, a glavne zemlje kupci
prerađevina i konzervi su zemlje članice CEFTA-e.
Također se u Studiji navode i noviji podaci o ukupnom izvozu morske
i slatkovodne ribe. Tijekom 1997. ukupno je iz Hrvatske izvezeno
8.230 tona ribe u vrijednosti od 26 milijuna dolara, te 12.954 tona
ribljih prerađevina u vrijednosti od 26,7 milijuna dolara.
Hrvatska je u prošloj godini uvezla 12.083 tona ribe (zamrznuta
riba, zamrznuti riblji fileti, zamrznuti glavonošci te sušena i
soljena riba) u vrijednosti od 26,1 milijuna dolara, te 1.371 tona
raznih ribljih prerađevina u vrijednosti 4,1 milijun dolara. U
Studiji se napominje da je jedan dio ovako uvezene zamrznute ribe
namijenjen za preradbene kapacitete, pa tek onda za potrošnju.
Hrvatska ribu uvozi ponajprije iz Španjolske, Italije i Argentine,
a te zemlje izvoze one vrste ribe i ribarskih proizvoda koje
Hrvatska najviše uvozi. Posljedica takvog stanja je vanjsko
trgovinski deficit Hrvatske s tim proizvodima, mada je ukupna
bilanca ribe i ribarskih proizvoda pozitivna, navodi se u Studiji. +
Marina Bujan
(Hina) bma db
310859 MET may 98