25. V. - FRANCUSKI - LIBERATION - DANIEL COHEN O SVIJETU

FRANCUSKA LIBERATION 25. V. 1998. Uskoro novi rat? Daniel Cohen, profesor na Ecole normale superieure, iznosi svoje viđenje stanja u svijetu poslije azijske gospodarske krize. "Za sve one koji su strahovali da će jednoga dana ugledati Aziju u svojoj kući, ova je kriza vjerojatno imala umirujuće djelovanje. Više ih neće gnjaviti zmajevima, azijskom štedljivošću i radnom etikom, a obitelji Suharto neka je sretan put i dobro more. A za sve ostale, koji strahuju da se to opet budi povijest, recimo to baš tako, za njih je ovo prvo poglavlje Trećeg svjetskog rata. Živimo u vrijeme treće industrijske revolucije. Prve su dvije uvijek bile praćene izbijanjem svjetskih ratova. Prva industrijska revolucija dogodila se krajem XVIII. stoljeća. Uvela je Europu u željezničko doba, a cijelom se svijetu objavila u obliku Napoleonovih ratova. Druga se industrijska revolucija dogodila krajem XIX. stoljeća. Označila je početak ere automobila i zrakoplova, ali je izazvala i Prvi svjetski rat (Drugi svjetski rat samo je odjek prvoga). Danas živimo u informatičkoj eri, a ona ukida udaljenosti koje smo uspjeli spoznati uz pomoć željeznice i zrakoplova. Industrijske revolucije obično poremete poredak u društvima, ali i među narodima, i to tako da ono prvo obično još i zaoštri ovo drugo. One su udarac nogom u zamršene ljudske organizacije, izgrađene na prešutnoj solidarnosti i hijerarhiji. Prva industrijska revolucija označila je kraj gilda u gradovima i feudalnog sustava na selu. Na međunarodnoj pozornici, naglo je stvorila ponor između Engleske i Francuske i natjerala ih jednu protiv druge. Druga industrijska revolucija pokopala je seljake i sitnu buržoaziju i vlast dala menadžerima velikih tvrtka. Na međunarodnoj pozornici otvorila je jaz između Njemačke i ostatka Europe i pripremila početak Prvoga svjetskog rata. Danas se svijet opet mijenja. U našim društvenim zajednicama industrijske organizacije izvrću hijerarhijske strukture koje su se tek stvarale prije dvadesetak godina. Nema više usko specijaliziranih radnika, a vlast prelazi u ruke mirovinskih fondova. Krajolik se mijenja i između nacija, i vodi nas u Aziju, gdje je gospodarski nacionalizam jedan od najjačih elemenata ekspanzije tih država, i to na modelu koji jako miriše na XIX. stoljeće. Svi su još donedavna mislili da će smrti udarac doći iz Kine. Ona će uskoro postati najbogatija država na svijetu, a i država u kojoj se najbrže mijenjaju unutarnje strukture. Većina kineskih seljaka uskoro će živjeti u gradovima, i spoznat će da je tamo život nezdrav, a neki će postati i očajni zbog toga što moraju živjeti u svijetu bez ikakve veze s onim iz kojega su došli. U takvoj sredini, nacionalistički osjećaji samo trebaju biti oživljeni, a najbolji je izgovor Tajvan, koji već čeka vojnu intervenciju. Naravno, stručnjaci imaju razna mišljenja. Jedni pozivaju Zapad da se pripremi na sukob, dokazujući da Kina i dalje nastavlja utrku u naoružavanju, a neki drugi objašnjavaju da se ničega ne trebamo bojati od vojske koja rabi oružje koje je dvije generacije iza američkoga. Kome vjerovati? Upozorenje je stiglo prošloga tjedna iz Indije. Njezina vlada objavljuje da je njezin glavni neprijatelj Kina, a istodobno tjera i Pakistan u utrku u naoružavanju. Od svih azijskih država, Indija je najranjivija na štetno djelovanje kapitalizma. U poznatoj studiji, Louis Dumont Indiju prikazuje kao model hijerarhijskog društva koji je najudaljeniji od individualističkog modela zapadnog kapitalizma. Poslije deset godina liberaliziranja gospodarstva, koje je, ako je suditi po gospodarskom rastu, uspjelo, Indija sada, u zrcalu azijske krize, otkriva sliku države koja je zamijenila pljačkanje svoje vječne civilizacije za sjenu blagostanja koje posrće. Kamo vode takvo ispitivanje vlastite savjesti?" 270407 MET may 98